I sada kada nađeš pravi put,upitaš se zar je to sve,zar tu sve prestaje i nema dalje pustolova što neprestano čuči u nama. Ponekad imaš osjećaš da živiš u kocki od pet stranica i vrtiš se u geometrijskom liku nepravilna oblika i gledaš gdje stoji zrcalo da se pogledaš i nađeš što to trebaš. Ali ogledala nigdje,ili je ovdje,ali razbijeno.Poželiš da si mađioničar i zalijepiš ga bez muke. Želiš zrcala oko sebe,želi vidjeti druge oko sebe kako se ponašaju,želiš da svew bude savršeno,ali opet ti nije stalo do savršenosti jer bio bi to jedan dio pravog puta,a ti kao da ne želiš pravi put. ne želiš da se to dogodi,ne želiš da pustolov u tebi nestane.neprestano se okrećeš oko sebe i traži to famozno ogledalo i da upoznaš kako djeluje rascjepljena stvarnost. Pomišljaš da je to san što ispadoše tebi iz kaputa. Ali ne shvatiš da u tebi stoji rascjepljenost. Savršenostvo ili prava stvarnost.Živiš u svijetu bez pokrića,patiš od empatije,žudiš za simpatijom. Izgovoraš riječi mahinalno bez prestanka.Gledaš ostale kako prelaze s razine na razinu,pa poželiš biti poput njih,poput lavova što osvajaju teritorij. Uplitaš se u snove što sanjaš. Napadaš samog sebe jer nemaš snage stati i reći dosta je bilo za danas.
Ne vjeruješ kada kažu da život pati od ebolaracije. Pa sama pokušavaš sastaviti elaborat,ali zapinješ. Bacaš papir i počinješ iznova. Ovog puta kažeš da si mudrija i da život nećeš opisati kao borbu lavova,već kao slagalicu svakodnevnice.Ja,ovako mlada i još kako bi stariji kazali zelena za ozbiljne stvari,pokušavam obojati bojanku pravilnim bojama,ali kao da u meni sjedi daltonista,pa ne raspoznajem bojem. Prijatelji mi priskaču u pomoć i pokazuju koja boja treba da obojam sreću i ljubav,zadovoljstvo i mir,radost i iznenađenost,....
Ovo za tebe nije priča,već stvarnost. Ti kažeš da si u srcu predgrađa,u starom dobro poznatom okružju. Braniš se od tuđina,svoje nebo i more,svaki kutak svemira što si ga učinila svojim. Prilagođavaš se prohtjevima i šivaš platno u boji iluzionističkog straha. Prebacuješ snagu na metar od sebe,gledaš ravno preda se i ne vidiš kako sreća pleše ples Labuđeg jezera.
-dio mog romana. Like it,hate it,whatever,just enjoy it:):)
...please,bring back my mind..
...little purple heart has boyfriend..noo,maybe..
...love is in the air...
...LOL...
...Ljubičasta šalje ljubičasti poljubac...
...i ljubičaste pozdrave..
...Purpulica je osvojila prvo mjesto na natjecanju iz geografije...hehe...
By:Purplica:)
Post je objavljen 06.02.2009. u 18:25 sati.