Kralja je opet lovila nervoza zbog situacije u kraljevstvu i nesposobnih ministara. Jednoga dana ih je pozvao i vrlo, vrlo odlučno zatražio od njih da hitno naprave neki pametan potez i time vrate ljudima barem djelić povjerenja u svoju vladu.
Mislili ministri, mislili i odlučili osnovati novo ministarstvo: Ministarstvo uspješnosti. Uhljebili, kao i obično, u novome ministarstvu svoje sinove, kćeri, zetove, snahe, ostalu rodbinu i tazbinu i pokojeg prijatelja. Kad su to lijepo sredili, trebao im je neki uspjeh. I dosjete se! Sazvali veliku konferenciju za podobne novinare i objavili predobru vijest:
- Nikad više neće biti nestašice plina. Kupili smo ogromno podzemno skladište plina.
- Oh, bravo - razveseli se kralj. - Sad kad imamo dva skladišta stvarno se ne moramo bojati nestašice plina sljedećih zima.
- Otkud ti ideja, kralju, da imamo dva skladišta? Imamo samo ovo jedno koje smo upravo kupili - rekoše ministri.
- Govorimo li mi o skladištu Oboli koje sam ja svojevremeno izgradio? - začudi se kralj.
- Pa da, sad smo ga kupili i sad je naše.
- Kako ste ga kupili, zaboga, od koga? Pa to je moje skladište, ja sam gradio svojim novcem!- uzruja se kralj.
I onda ministri počeše nadugo i naširoko objašnjavati. Njihova su objašnjenja, kao i uvijek, vrijeđala uši normalnoga čovjeka i kralj ih nije mogao slušati. Shvatio je da mu je sva djedovina mic po mic netragom nestala i da nema više ništa. Zapravo, da ima Ministarstvo uspješnosti! Ono postoji zato da njegovim kraljevstvim novcem katkad neki djelić njegove nestale djedovine otkupi po dvostruko većoj cijeni od one po kojoj su ga potajice bili prodali.
Post je objavljen 05.02.2009. u 20:35 sati.