Dali ćemo ponovno letjeti osvajajući tronove neostvarenih snova?
Možeš li se zakleti na svaki ukradeni osmjeh?
...a ipak te imam u svom džepu i ljubomorno te čuvam dok prolazim stazama neobranog cvijeća od tuđih pogleda...
...a ipak te imam u sebi i s ponosom ću te pokazivati oblacima...
Od one prve večeri - kao što si rekao uz sve moje šamare.
Kao onda u tvom zagrljaju kad sam lepršala u tvojim očima i upijala sjaj tvog osmjeha.
Na sva tvoja pitanja odgovarala sam pogledima u pod popraćenim prkosnim osmjehom iako sam znala da nećemo odoljeti.
Tišina je rijetko trajala i govorila više od tisuću riječi.
Nasilje za koje smo inače govorili da rađa nasilje taj je put izrodilo poljupcima u tami.
Znala sam da ti pripadam još od prvog dana dok sam ubijala hladnoću u tvojoj jakni.
Sve zbog predugih pogleda u oči.
Fikcije nastale u krajičku mog oka otplesale su svoj ples sna i izišle na površinu.
Prepoznala sam se u tvojoj lažnoj oštrini.
Pogledala sam naš izraz u kugli sudbine i vidjela kraj makar sam bila sve što si želio da budem.
...i jednog dana ćeš prepoznati moj pogled u igri valova kada budeš tamo na drugom kraju svijeta...
A moj zagrljaj, koji je za tebe često prečvrst, i moj osmjeh za kojeg bi bivala potplaćena bit će ti vodilja zemljama neznanim dok se opet ne vratiš...a ja ću možda i čekati na povratak sjaja najdražih mi očiju...
Post je objavljen 05.02.2009. u 16:22 sati.