Marketing
Godišnji, dan šesti. Akita-ken, dio drugi - samurajski muzeji.
Samurajski domovi koji su otvoreni javnosti barem su dijelom preuređeni u muzeje, pogotovo skladišne i ine odvojene gospodarske zgrade rasute po vrtu. Najbogatiji od svih je muzej u samurajskoj rezidenciji obitelji Aoyagi, koji se sastoji od desetak raznih izložbenih prostorija u različitim zgradama. Mislim da je to prvi put da od izložbe do izložbe prolazim vrtom... svidjelo mi se. :)
Izlošci su mjestimice naslagani hrpimice, tako da se skoro čini da je zbilja riječ o skladištu opreme koje je sasvim slučajno otvoreno posjetiteljima. U sjećanje su mi se usjekli dograđeni katovi uz strop do kojih se penje uskim i klimavim stubištima, i čiji je strop toliko nizak da ih se može obići samo saginjući se ili preskačući prepreke...
Trocjevka!
Provlačeći se po gornjim katovima skladišta naišla sam metar dugačku sliku rakova, sa sjajnim detaljem oko potpisa.
Skladišta su građena od gline (vatrostalnost je važna stvar), debelih zidova, što se najbolje vidi na vratima.
Svaka od zgrada Aoyagi muzeja posvećena je drugoj temi. Jedna od zanimljivijih dom je dvjema vrlo raznolikim zbirkama. Prva pokriva ratove od Kinesko-Japanskog (1894-95) do Pacifičkog (1941-45). Drugi svjetski rat? Što je to?
Rusko-Japanski rat (pretpostavljam, jadni Nikola II).
Prvi svjetski rat.
Druga je pak zbirka antiknih gramofona i gramofonskih ploča, neočekivano zanimljiva i zabavna. Edisonov gramofon.
Starinski dizajn omota ploča je dojmljiv i divan.
Malo lokalnih ploča, većinom ratne tematike.
Himne svijeta. Ima tu nekih vrlo egzotičnih zastava...
U još jednoj od Aoyagi zgrada, lutkice...
...i banzuke, ranking liste sumo hrvača, jedna čak iz sredine 19. stoljeća, a većina iz prve polovice 20. stoljeća.
Čini se da su mi uvijek najdraži papirnati izlošci... Polica/kutija za knjige.
Ilustrirani romani, pretpostavljam.
Ako ima nešto fascinantnije od starih knjiga i ploča, to su stare fotografije! Eiffelov toranj u izgradnji, to je vrijedilo vidjeti...
Posljednji samuraji...
Pobunjenici u Satsuma ustanku protiv vlasti Meiji cara, posljednji veliki ustanak protiv povratka cara na vlast i svih reformi koje je sa sobom dovela Meiji restauracija. Film "Posljednji samuraj" nadahnut je dotičnim ustankom, iako sa stvarnošću ima veze otprilike kao i "Braveheart" s obranom Škotske neovisnosti.
Prva (i posljednja!) fotografija disekcije u Japanu, snimljena 1872, godinu dana nakon što je disekcija dopuštena zakonom. Nedugo poslije ove fotografije, fotografiranje disekcije je zabranjeno zakonom, što je i danas na snazi.
U suvenirnici Aoyagi muzeja vidjeh iste novčanike kao na božićnom sajmu u Terniju... mali je svijet.
Jedno od skladišta-muzeja izvana.
Ne znam je li izložak ili se sprema za lokalni festival...
Jeste li primijetili da tatami podovi obično složeni "u krug"? Rijetko su složeni u pravilne redove, kao ovdje:
Ta prostorija je gostinjska soba samurajske rezidencije, i redovi su tu za rangiranje gostiju - što je gost ugledniji, sjedi u redu bliže tokonomi (uzdignutoj niši s ukrasnom slikom ili ikebanom).
Ljetna vrata, propusna za zrak...
Ognjište.
Lampica.
Vatrootporna škrinja za dokumente, izrađena od vatrootpornog drva paulovnije (ne znam imamo li hrvatski prijevod za ove isključivo dalekoistočne biljke).
Kutija knjiga.
Oslikani bojni prsluk (navlači se preko oklopa).
Anatomski crteži Odana Naotakea, koji je ilustrirao prvu knjigu anatomije u Japanu (prijevod s nizozemskog) i kasnije razvio Akita-Randa (akitsko-nizozemski) stil crtanja. U vrtu je i Naotakina bista...
U poštenu samurajsku kuću može se ući kroz troja vrata: ukrašena, gospodska vrata za uglednog gosta kao što je recimo daimyo (feudalni gospodar); normalna, svakodnevna vrata; i stražnja vrata za sluge, djecu i žene. Pogodite koja su ova...
Raskoš gospodskih vrata također je znak prestiža samurajske kuće, pošto je potrebna posebna dozvola daimyoa da se izgradi i daje se samo kao znak posebne naklonosti, kao nagrada za zasluge i vjernost.
Slamnati krov kuće, taman su postavili novi (reče mi sin obitelji, koji me vodio u obilazak uz pomoć šalabahtera s engleskim).
Natrag prema kolodvoru odšetala sam uz Hinokinai-gawu (gawa = kawa =rijeka), u kojoj su 5-6 ribiča uživali u svom hobiju.
Šetnja uz rijeku je zgodna, nasip pomalo podsjeća na neuređenije dijelova savskog nasipa, samo što je rijeka manje bujna. A put dijelom prolazi ispod svoda od trešanja, koji je sigurno spektakularan u proljeće!
Turistički karte japanskih mjestanaca često imaju ružičasto označene puteve ispod drvoreda trešanja, i crveno označene gajeve momiji, japanskog javora koji krasno crveni u jesen. Mislim da Japancima proljeće nije proljeće bez cvata trešnje, niti jesen jesen bez crvenila momiji.
Post je objavljen 27.02.2009. u 16:47 sati.