I ja bih htio imat' opet sedam, osam godina
bit' cijeli zmazan, imat' poderana koljena
Je'n, dva, tri, stalno igrat' bilo cool mi je
a danas vozim auto da me pijan neko ubije
Sjetila sam se danas rano ujutro kako smo se kao mali igrali rata...
Kako si me pogodio dok sam hodala po zidu i nije mi bilo druge, nego da padnem, srušim se i pravim se mrtva...
Kako si došao provijeriti dal me boli i dao mi pusu u obraz dok nitko nije gledao...
Bilo mi je prije bolje
svi te ljudi duplo vise vole
kad si lima, ne treba ti love
ruke, noge, ledja te ne bole
Ne's 'oces, sam' places
radis sve po svojem
Nešto malo kasnije dok sam se probijala kroz snijeg i hodala prema faxu, sjetila sam se kako si sjedio na stepenicama i jeo zelene šljive... Kasnije si došao k meni, "na čaj" rekao si, jer te boli trbuh...
A danas moras ucit' preko ljeta
doma tlace da si nis' bez fakulteta
pazis kaj radis jer svako gleda
najradje bi opet bio klinac, je l' da
Sjećaš se kako si dotrčao do mene i rekao mi da ćeš jednog dana biti pilot, ljetijeti iznad mora i da ćeš mi obavezno reći kakav je osijećaj biti brži od ptice...
Bilo nam je bolje kad smo bili klinci
jer tada oko mene svi su bili pozitivci
i ponekad pozelim da smo opet klinci
a sjecanja ozive kada vidim nas na slici
Tražila sam naše slike juče da ih uokvirim i stavim na čiste bijele zidove, novookrečenog stana... I našla sam sliku tebe prekirivenog zemljom u vrtu, znaš ono, kad smo čupali i sadili jagode sa mojom bakom, a kako ne; siječaš se, ono rano proljeće kada se Luka doselio u našu ulicu...
Ak' me pitas, osmijeh necu sakrit'
u djetinjstvo htio bi se vratit'
bolje nesto, desava se cesto
kad si mali svaki bed izgleda ti smjesno
A mi tada radili smo razne stvari
mazni auto doma dok ti zaspe stari
uzeli kurtone i balone sto ih rade
punili ih vodom pa ih bacali sa zgrade
Znaš ono, kad si iz garaže "Trgo-paka" maznuo onaj žuti viljuškar i kad smo se vozili po dvorištu... Tad dan nasmijala sam se više nego ikada prije ili poslije toga... Nisi znao okrenuti ključ u bravi ni prebaciti u rikverc...
Daj da kazem to dok nisam odrastao
daj da nadjem nes' cem' sam dorastao
znam da vratit' se ne mogu, al' nije vazno
zivot ide dalje, zivjeti se mora, znam to
Ali ipak, još pred sobom imam slike kad smo bili klinci, kad is me držao za ruku, bacao u blato i kad smo igrali nogič na livadi iza starog auto-salona... Slike tebe dok se smiješiš, sjedaš na motor i odlaziš...
I rekli su nam jednom davno da ništa nije viječno... I mi smo im se smijali...
A gle...
Danas evo već ide sedma godina da te nemam kraj sebe, da ne čujem tvoj smijeh u staroj ulici i vrištanje na livadi iza starog auto-salona...
Jednom davno, kad smo bili klinci...
Post je objavljen 03.02.2009. u 21:56 sati.