.... tragajući za putem što kovitla k bolu...
... pretačajući krikove u slogove...
... otajstvima bespuća dati duši da poleti...
... besmislom stvarati nijanse podarujući život smislom...
... nepovratna karta ostaše zgužvanom, no i ne zaboravljenom....
... tama obgrliše moje biće gutajući svaku radost, svaki smjeh, svaki sjaj...
... utonuta u snove davnih dječjih zabluda...
... zapletena u ruševinama zanosna i poleta....
... gaseći zvijezdu što obasjavaše korake moje...
... zahvalnim pogledom okrunujući nebom ispuštavši posljednji dah...
... ponovno rodjena, ugasnuvši u morskim pučanstvima...
Dragi moji nije me bilo.. Komp je bio na popravku, nisam imala vremena, inspiracije..
.. 01.01.2009 blogić je proslavio svoj 3, rodjendan..
.. Eh kad pogledam prvi post pa sve do ovog posljednjeg shvaćam koliko sam se promijenila, i koliki je dio mene satkan u svemu tome.. od dječjih zanosa, htijenja da volim, da budem voljena do stihova u naletu inspiracije.. ali blog je ostao mjesto gdje sam tražila sebe, gdje sam pisala svoje tuge i boli.. mjesto gdje sam se skrivala od svega.. tu sam mogla biti svoja.. bez ikakvih maski, pretvaranja i maski osmjeha.. tu sam odložila svoje maske, i skidala oklop...
... hvala vam svima najdraži moji na svakoj riječi, i utjesi jer mnogo su mi značile.. nadam se da su katkada i moje riječi vama bile utjehe..
.. voli vas vaša m@l@ uspomena i uvijek ćete imat posebno mjesto u njenom srcu ...
Post je objavljen 03.02.2009. u 21:14 sati.