Marketing
Godišnji, dan treći. Hiraizumi, dio treći - po poljima.
Po suhom vremenu odlučila sam se malo prošetati po Hiraizumi vidjeti što se još vidjeti može.
Nedaleko od Chuson-ji (zapravo je sve u Hiraizumi nedaleko) je Gikei-do, dvorana/hramić u spomen već spomenutom Yoshitsuneu. Minamoto no Yoshitsune, legendarni japanski vojskovođa, odrastao je kao štićenik Fujiwara u Hiraizumi, ali je krenuo služiti svom polubratu Minamotu Yoritomu, koji je na kraju uspio ustanoviti Kamakura šogunat. Da bi učvrstio svoju moć i spriječio Fujiware da iskoriste svoj utjecaj na carskom dvoru da bi sami postali šoguni, Yoritomo je počeo spletkariti protiv njih i Yoshitsunea. Yoshitsune je pobjegao natrag u privremeno utočište u Hiraizumi, gdje je napokon izdan upravo od posljednjeg Fujiware. Vjerni Benkei poginuo je braneći svoga gospodara, te time zaradio spomenik u Chuson-ji. Fujiwarama izdaja nije donijela ništa dobra, Yoritomo je svejedno dao zatrti njihov klan, a hramovi su većinom sravnjeni sa zemljom. Gikei-do sagrađen je na mjestu ljetnikovca u kojemu je Yoshitsune proveo svoje posljednje godine, a unutra mu je i kip, sličnog stila (i vjerojatno napravljen u isto vrijeme) kao onaj Benkeija.
S Gikei-do puca pogled na bojište Koromo-gawa gdje je Benkei poginuo. Na panorami dominira planina Tabashine i rijeka Kitakami, dok je Koromo-gawa koja je dala ime bojištu negdje lijevo, van slike.
Zemlje sjeverno od Koromo-gawe nekoć su pripadale narodu Emishi, rođacima Ainu koji su istrijebljeni ili asimilirani kako se japanska vlast širila otokom. Ako ste gledali Princezu Mononoke, možda ste primijetili da je Ashitaka bio pripadnik tog naroda.
Nije Kyoto jedini koji ima velika slova "dai" (daimonji) na svojim brdima. Kyoto sjevera, da...
Do Gikei-do je i mali muzejčić u kojemu su jedini impresivni izlošci dva naivno-izvedena Nio čuvara, koji su mi se iznimno svidjeli.
A ja sam se svidjela zbunjenom leptiru koji je zamijenio moju torbicu za cvjetić.
Kiša je definitivno prestala, pa sam nastavila pješke kroz polja i kućice na rubu grada prema bivšem središtu Hiraizumija na obali rijeke. Sad je tamo samo polje, trave i novosagrađeni Yagi-no-gosho muzej, imenovan po Yagi-no-gosho, Vrbinoj palači, središtu vlasti Fujiwara. U muzeju nema ništa posebno, glavna atrakcija je maketa palače i dokumentarac koji objašnjava povijest grada. Dok sam pješačila do tamo pretekao me turistički autobus iz kojega me zapanjeno gledalo nekoliko japanskih turista kojima očito pješačenje nikad ne bi palo na pamet. Ali da se nisam šetala, ne bih usput vidjela toliko zgodnih stvari: pokoji cvijet, spaljeni luk (ne znam zašto) i strašilo...
...a kamoli brdo kako proviruje kroz oblake u daljini kao da lebdi.
Još jedan bivši hram, smješten ispod Pijetlovog brda tako da sunce na zalasku na određeni dan, itd. itd. Opet je ledina sve što je ostalo...
... ali naravno da sam morala slikati sunce nad Pijetlovim brdom.
Nagradno pitanje - gdje završava polje a počinje jezerce? :)
Kako mi je ostalo vremena do idućeg vlaka, vratila sam se do Kyukanjizaio-in, vrta s kojim sam počela obilazak grada, da vidim kako izgleda u suncu...
...i lovim sokolove. :)
Na povratku u Sendai nisam našla sjedeće mjesto u shinkansenu (dapače, kako su svi vagoni bili s rezerviranim mjestima nisam bila sigurna smijem li se uopće ukrcati, ali odlučila sam se praviti blesavim turistom). Tako sam stajala pokraj vrata s još par Japanaca (očito se smjelo ući iako nemaš rezervaciju) i uživala u pogledu na sunce koje se probija kroz oblake.
Post je objavljen 15.02.2009. u 16:41 sati.