Sjedila sam u polutami razmišljajući. Prolazile su minute, možda i sati, ali nisam mogla zaspati. Cijela ova situacija dodatno me zbunila, kao da je to uopće bilo moguće. Ovo je za mene bilo sasvim novo, i znala sam jednu osobu s kojom sam o tome htijela razgovarati. Ali to u ovom trenutku nije bilo moguće.
Čak i da je, koju promjenu bi to napravilo? Pa već dugo vrijeme s njime nisam vodila normalan razgovor. I iako do sad to nije pretjerano smetalo, jedina osoba koja mi je zbilja mogla u tom trenutku pomoći kao da je mjesecima već svijetovima udaljena. Nisam željela opet o tome, a ovoga puta nisam se morala pretjerano truditi. Nešto je novo raslo u meni, istovremeno obarajući me s nogu i plašeći jer iako mi nije bilo posve nepoznato, činilo se kao nešto davno zaboravljeno, baš kao on. Zapravo, upravo on.
Nisam znala kamo da se okrenem. Vani se već počelo daniti, na što nije trebalo zbilja dugo čekati u tim vrućim ljetnim noćima. Pomislila sam, sada ću sigurno moći bolje zaspati. Što je i uslijedilo par trenutaka kasnije.
Zadnju rečenicu sam napisala sad, a ostatak posta pred 6-7 mjeseci. Uopće se zapravo ne sjećam što je to trebalo bit, uglavnom... Ali, za čudo, sviđa mi se. Izbrisala sam zadnju nedovršenu rečenicu s ovom dovršenom da nebi morala dalje smišljati, ali ok. I ovako daje cjelovitu poruku...
Pa eto, to je jedan od postova koje sam našla neobjavljene u skicama i odlučila ga podijeliti s vama sada kada sam se odlucila vratiti blogu. =)
A sada još nešto usput za kraj... Danas je 23.9.2009. što bi značilo da je danas mom blogu 3. rođendan! =) Da, da... Brzo vrijeme prolazi, prebrzo.
Dakle, sretan rođendan mom blogu!! I sa time ću vas pozdraviti za danas...
Kate(y) :)