gledam poljoprivrednu emisiju na htv1. još traje. sad priča kornelija benjovsky. da naslovim današnji post kako jesam, potakao me prilog o sedmočlanoj obitelji koji želi pokrenuti intenzivan uzgoj koza kako bi se prehranjivala, a putem poljoprivredne emisije otac obitelji moli za besplatnu donaciju koza od onih koji imaju viška.
kamera je šetala njegovim dvorištem koje je bilo više nego li skromno. improvizirane nastambe za domaće životinje trulih krovišta gdje nedostaju crijepovi, napola protrgana ograda dvorišta, par životinaj u dvorištu i nastambama slika je ovog domaćinstva. potrgane igračke djece porazbacane i blatnjave kako sva djeca ostavljaju za sobom poslije igre daju neku nadu u život cijelom kontekstu . na dan snimanja padala je kiša, posvuda je bilo ljepljivo blato, i sve je izgledalo još čemernije nego što jest. kuća domaćina izgleda kao i opisano dvorište. siromašno, dograđivano, improvizirano, a kamera je potvrdila da niti unutrašnjost nije puno bolja.
domaćin je entuzijast, ima želji i volju da radi i u uzgoju koza vidi budućnost svoje obitelji. djeca su draga i vesela, a supruga požrtvovna.
želim da im se želje ostvare.
zašto sam današnji post naslovila kako već jesam; bez većih zahvata u većini seoskih domaćinstava u hrvatskoj moguće je snimati film srednjevijekovnog sadržaja u današnje vrijeme.
prije desetljeća prijateljica me nagovorila da otputujemo preko župe malog isusa s ksavera na susrete mladih u francuski taize. kamp je bio smješten uz južnofrancusko selo koje kao otočić od kamenih kuća smješten na brežuljku motrio na geometriju urednih oranica, bale sijena i slame, i pašnjake na kojima su mirno pasle brojne krave. svaka parcela bila je ograđena i imala vodovodnu mrežu sa slavinom na početku parcele. korov koji okružuje svaku našu njivu, tamo je bio pokošen, a selo, u njemu, iz metalnih rešetki iz asfalta šuštala je kanalizacija. kuće su bile kao iz žurnala o uređenju kamenih mediteranskih kuća, a ispred svake je novi automobil najmanje srednje klase.
naša sela su po uređenosti i bogatstvu kao srednjevjekovna, a status poljoprivrednika zreo za novu seljačku bunu, mada bi više zaradili statirajući u eventualnom novom filmu na istu temu.
naša sela uz to što su veća tričetvrt mrtva, niti u najbolje vrijeme nisu dosegla deseti dio standarda francuskog sela. kod nas mislim da je čak uvriježeno mišljenje da to tak mora biti, selo je selo, a seljak kao da mora ostati glup i zmazan. na taj me zaključak navode neposredna opažanja.
Post je objavljen 01.02.2009. u 13:17 sati.