Često se život s nama voli poigrati pa obično završimo na suprotnoj strani vlastitih želja. Ponekad to prihvaćamo teže, ponekad lakše, ali većina od nas zahvaćenih pobješnjelom bujicom rijeke života, uspije prije ili kasnije isplivati, tek s pokojim ožiljkom na duši. I dalje krećemo svojom obalom i utabanim putevima, s mrvicom opreza i pogledom uperenim ka hirovitoj vodi.
Mnogi promatrači se tada dive našoj snazi i uspjehu da nastavimo dalje koračati stazom ne osvrčući se i ne odustajući od puta.
A kakav nam je uopće izbor? Plakati nad prolivenim mlijekom i očajavati zbog propuštenih šansi? Svjesno odustati od mogućih ljepota koje nas čekaju iza ugla? Ili hrabro krenuti dalje boreći se za svoje mjesto pod suncem. Niti jedna borba nije laka, ali zar netko jednom nije rekao kako izgubiti bitku ne znači izgubiti i rat?
U borbama postajemo jači. Upoznavajući sve zamke i iskopane jame, upamćene iz puno puta prijeđenih staza, ne upadamo posve u njih. Držimo se. Zubima za zrak, ali ipak se držimo.
Ali najveća snaga je u nama samima.
U sposobnosti da naučimo prihvaćati ono što ne možemo promijeniti.
U hrabrosti da promijenimo ono što možemo.
U mudrosti da to razlikujemo.
U našem unutarnjem svijetu iz kojeg vidimo samo ono što želimo i prihvaćamo samo ono što vidimo.
Be strong
Post je objavljen 29.01.2009. u 23:20 sati.