Marketing
Kako bi bilo, kad bi bilo?!
Slušam pjesmu o kiši.... i zaista počela je padati....
Nekako imam osječaj da ne plaćem sama....
Iako sam sama u ovoj velikoj čekaoni...
okružena hladnim zeleno-plavim zidovima ne mogu glasno vrisnuti...
Od jutra su počela pitanja što mi je, šta je bilo...ali...
jednostavno nemam volje odgovarati na njih...
Možda je moj hladni osmijeh onako na silu pokazan bio odgovor...
Odjednom tu je prevelik pritisak oko mene i svakim danom. . .
sve me više gura sa mog cilja...
Što je uopće cilj?
Toliko se trudimo i želimo puno toga, ali...
na kraju to neće biti tako...
Imate li osječaj da su vas svi iznevjerili i da stojite....
sami nasred ulice čekajući...
Možda je to upravo moj problem.
Rekli su mi danas da sam se promijenila...
ponovno postala zatvorena....prema drugima
Slušam riječi, i ne mogu to zamisliti.
Svi vide da se JA mijenjam... a zašto ne vide druge?
Kao i uvijek ja sam ona stara Marija...
koja je uvijek tu za druge, a nikad za sebe...
Kako bi bilo ..kad bi bilo?
Post je objavljen 28.01.2009. u 19:52 sati.