Pregled posta

Detalji

dragi Krešo, sretan peti rođendan ti žele tetka i tetak


Šećući Parizom, svaki dan uočim neke sitne detalje koji su i simpatični i zanimljivi i praktični. Npr:

Ulazi u zgrade

Umjesto klasičnog interfona, u zgradu se ulazi preko koda. Sa desne strane ulaza se nalazi ploča sa brojevima, ukucaš broj odnosno lozinku koja ti treba i vrata se otvore. U našoj zgradi, konkretno, kad utipkaš broj i uđeš u predvorje gdje su poštanski sandučići (usput budi rečeno, mi još ne znamo koji je naš ), pa tek onda dođeš do ulaznih vrata za hodnik za zgradu, koja, naravno, imaju svoj ključ. U tom se predvorju nalaze interfoni, pa kada dolaze gosti, kažeš im broj koda, i onda ti oni zazvone na interfon (za koji isto ne znamo koji je naš )
Neke zgrade imaju i gardiena, čuvara.






Smeće i odvoz smeća

Kad smo doselili u stan, prvo što smo primjetili (u stvari, sljedeći dan) je da nema nigdje kontejnera za smeće.
Oni se u našoj zgradi nalaze u podrumu (u stvari,još nisam sigurna, morala bih provjeriti – ali ključ od podruma ionako nemam ).

Svako jutro oko 8:00 kontejneri se vade van na trotoar i oko 10:00 prolazi gradska čistoća, te ih prazni. Onda se kontejneri opet vraćaju u svoje matično boravište, koje, kako rekoh, još nisam sa sigurnošću otkrila

Smeće se razvrstava u najmanje tri kategorije: prirodni otpad, plastika i staklo. Stare baterije imaju svoje posebno mjesto, a veći otpad (namještaj i slično) se dogovara preko interneta. Naime, postoji link općine Paris za gradsku čistoću u kojem napišeš što želiš baciti (npr. madrac) i koliko komada. Onda ti oni kažu dan i vrijeme kada će proći, ili ti napišeš kada da prođu, ostaviš tada i tada na trotoaru, i to je sva priča. U slučaju da zoveš neke posebne službe (kako mi je Jeni ispričala), onda nešto posebno i nadoplaćuješ. Ali ne bih znala, nisam još bacala krupni otpad. Niti imam šta.

Ulice i fasade

Gdje god da kročiš, vidjet ćeš nešto novo. Od fasada, koje su, ponavljam, toliko jednostavne a toliko fascinantne, do raznih izloga, restorana i svega ostalog.

Izgledi nekih zgrada:







Opće je poznata činjenica da u Parizu ima najviše pasa kao kućnih ljubimaca po glavi stanovnika, pa u to ime imaju i trgovine koje su namjenjene samo za njih



Inače, izlozi su zbilja različiti (kažu da škola za aranžere izloga kotira na visokom mjestu i ne može baš svatko upasti), a primjetila sam da renomirani restorani imaju vrlo diskretne natpise i skromno su označeni:




doduše, ima i ovoga (L. Vuitton zgrada):



i ovoga (ulica sa platnima, ja bih je tako nazvala -cijela je ulica takva)


i ovoga (recimo, uobičajen izgled)





Vrtići

Ja imam nećaka i zove se Krešo. Krešo ima pet godina. Kad sam mu objašnjavala da bi njegova sestra Iva u Francuskoj bila Ivette, brat Petar bi bio Pierre, brat Marko bi bio Marc, on me je nadopunio i rekao da bih ja bila „tetk“ a on bi bio Kreš. (i sad se rastapam na ovo).

Uglavnom, tko kaže da nema Kreša!



Creche znači jaslice, odnosno vrtić. I kao što možete vidjeti, postoji veliki ulaz za velike i maleni ulaz za malene. Odnosno, maleni ulaz je za dječja prometala (romobile, bicikle i slično)






Gradski bicikli

U Parizu, 'na svakom koraku' možete uzeti bicikl (besplatno) i dovesti se na destinaciju koju želite. Naime, u aparat ubacite svoju kreditnu karticu radi prepoznavanja identiteta i ako u roku od 24 ili 48h ne vratite bicikl (na bilo koje mjesto u gradu) oni vam skidaju sa kartice. Zgodno, zar ne?



Uvečer, kad se radni ljudi dovezu kući, posebne službe razvrstavaju bicikle, da ih ima podjednak broj i da su dostupni za jutro.
Iako je vožnja biciklom po gradu sasvim normalna i vrlo prihvatljiva stvar, za mene bi to bio ruski rulet. Biciklisti voze brzo, po srednjoj traci i ja imam osjećaj da ne gledaju nigdje, niti da itko gleda njih.
Ali tko zna, možda se i usudim jednom. Ako ništa, po bois de boulogne, koja je nepunih pola sata od nas.

Metroi

Ispod grada je drugi grad. Ako nisu u štrajku, a čula sam da štrajkaju bar jednom godišnje, vožnja metroom je najjednostavniji i najbrži način da se dođe bilo gdje. Na svim stanicama mape su toliko precizno napravljene da se rijetko može pogriješiti. Važno je znati koja je zadnja stanica koja vozi u tvom smjeru (a to vidiš po mapama metroa i grada) i jednostavno sjedneš, češće, stojiš u metrou. Uz uobičajene stolice postoje i one rasklopive, ali ako je gužva, to se ne koristi.

Unutar metroa najčešće glasovno najave stanicu na koju dolaziš. Da bi izašao, u nekim je metroima potrebno potegnuti ručku (naravno, nakon zaustavljanja), ali za prvi put to ne morate biti vi, jer puno ljudi izlazi i ulazi na svim stanicama. A ako baš i promašite jednu stanicu a ne žuri vam se previše, onda možete i prošetati.Presjedanja su uobičajena, osim ako vas stanica ne vodi direktno do odredišta. Međutim, presjedanja niti ne osjetiš, jer je sve 'po koncu' i na vrijeme.

Nemam ništa protiv metroa, dapače, vrlo sam zahvalna na njemu, ali trenutno više volim prošetati. Jednostavno mi je šteta biti ispod zemlje kad znam da je gore iznad mene neistraženi grad.
Osim metroa, gradom prometuju busevi koji su sporiji radi gradskih gužvi, i rer-ovi, odnosno vlakovi (također podzemni) koji voze iz predgrađa pariza. Sveukupan dojam, uz takve gradske prijevoze, Pariz postaje jedno 'globalno' selo gdje u svaki kut, unutar grada, stižeš za najviše 40 minuta. Što, ruku na srce, i nije puno.

Ovako izgledaju neki ulazi u metroe:





mada su uobičajeniji oni sa stupom na kojem piše veliko plavo M na bijeloj podlozi.

A ovako izgleda parkiranje u gradu:



Stolovi u restoranu

Znam da sam pisala, ali evo slika.



Ovo što vidite je hot-dog (ili kako se ovdje kaže 'o-do'), vjerovali ili ne. Bilo nas je troje, i čekali smo, uz ovo što je na stolu, još jedan hot-dog i jedan kolač. Pa ti vidi

Zaštita građana i razna upozorenja:

Ako parkiraš ispred vrata, lijepo je nacrtano na zidu da će ti teta nalijepiti kaznu:



Ako se zgrada radi, oblože se stupovi da neki zanesenjak ne razbije glavu:



Ako slučajno nisi vidio gdje je susjedni trotoar, tu je upozorenje da moraš dva puta prijeći cestu:



Ako se u zgradi nešto radi (bojanje zidova recimo), onda nemojte udisati otrovne pare i pustite neka se zgrada izrači:



To bi bilo sve za danas, a do sljedećeg posta uživajte u pogledu na mjesto gdje je Harry sreo Sally...... ma neeeeeee...... gdje je Big sreo Carrie, naravno





Post je objavljen 27.01.2009. u 11:09 sati.