Kao pravi navijač htio sam nazočiti makar jednoj utakmici SP u rukometu koje se održava u Hrvatskoj. Kako su u Zagrebu karte višestruko skuplje nego u drugim gradovima dvojio sam o tome ići ili ne. Ipak nije vrijeme za razbacivanje novcem. Čak sam i otkazao kartu koja mi je trebala biti kupljena, ali onda na nagovor ipak pristajem ići. I tako su karte bile kupljene nekih deset dana prije utakmice 25.1. Iako još nismo bili sigurni za drugi krug srce nije sumnjalo. Familijaš je kupio karte za sebe, tatu svoga i mene. Mislili smo kako će nedjeljna tekma biti sa Mađarima. Na kraju se ispostavilo da su Slovaci u igri. Iako «najslabija» tekma, naboj nije nimalo bio loš. Nabrijan i uzbuđen jučer sam navukao crvenu majcu dugih rukava i preko nje crveno bijeli dres koji ponosno nosim već godinama. Je nogometni, ali kvadratići su kvadratići. Ma koliko mi šutjeli o tome. Nosim ga na hokej. Neće mi valjda rukometaši zamjeriti. Odem ja do tate tog rođaka (on je htio samnom ići na sve tri utakmice). Spremio se on i konačno mi dao kartu. Skupljam karte i volim ih jako dobro promotriti. Ogledam ja nju i pratim taj dizajn. Najednom mi upada jedan sitni detalj u oči. Datum na karti je 24.1.2009. U nevjerici gledam na ručni sat i provjeravam datum. O daaaaaaaaaaaa!!!! Danas je 25.1. Još jednom ja pogledam kartu i ne mogu vjerovati kaj gledam. K vragu!!!! Velim ja njegovom tati da mi ne idemo nikud. Da kak to ja mislim. Pa, ako malo pogledate tu kartu vidjet ćete da je na njoj datum od jučer, a mi se spremamo na tekme danas. Čovjek je pogledao prvo moju kartu. Onda svoju. Nakon tog je navuko naočale pa provjerio još jednom. Da situacija nije bila tragična (po navijača i njegovih 400kn) smijao bi se. Na žalost ništa od toga. On se isto tako izbezumio i nebi uopće nazvao svog sina koji je namjeravao doći samo na tekmu Hrvatske. Kakav bi to tek šok bio da se on pojavio na ulazu, a redari vele A-A. Ne išlo. Čelom naaaa-zad. Kako god bio uzrujan i razočaran, nisam mu to htio priuštiti. Imao je čovjek problema ovaj tjedan, ali svejedno je trebao provjeriti karte kada ih je dobio na blagajni. Strašno razočaranje i vraćao sam se doma pokisao, bijesan, razočaran, tužan. Oblaci Mordora su se nadvili nad moje Međuzemlje. Tekmu sam gledao na TV-u. Jedino čega mi nije žao je Darko Janeš. Taj lik nema pojma o navijanju, dere se bez teme (to je radio i na dočeku Nove na trgu) i sve više mi ide na jetra. No ostalo mi je samo suzilo oči.
Vikend ipak nije bio katastrofa. Što više, bio je odličan. Osim što sam uživao u kućanskim poslovima (nećete vjerovati, ali je tako) konačno je pao i durex prsten. Dugo se spremalo njegovo otvaranje i premijera. Na kraju nije ostavio ni blizu tako dobar dojam kao na partnericu što je vjerojatno i bolje. Mene je uspio samo nasmijati svojim zujanjem i drmusanjem. A onda su još počeli svirati Zvončići s telefona. Moram to pod hitno promijeniti. Uz prsten, Zvončići su izazvali prestrašnu bujicu smijeha. Svejedno, gospodo, bez imalo ustručavanja kupite prsten i priuštite novost svojoj partnerici. Isplati se. Ako ste to već napravili, uvjeren sam kako niste ostali na jednom jedinom putu.
Danas sam konačno završio s pranjem kuhinje. Svi elementi su oprani i može se početi sa popunjavanjem istih. Čudo kolko je to težak posao. Dok sam oprao sve fronte, izgubio sam volju. Najviše su mi problema zadale žbrljotine koje su majstori ostavili dok su si crtali gdje će pante šerafiti. Nema kaj nisam probao kako bi to skinuo. Na kraju sam primjenio recept iz prvog osnovne. Nebi vjerovali, gumica skida bez ikakvog problema, a niti jedan deterdžent nije uspio maknuti te žbrljotine. Zaključak? Nema do gumice!!!
Post je objavljen 26.01.2009. u 23:52 sati.