Kroz komentare smo više puta naglašavali da je djeci potrebno postavljati granice, kao alternativu tjelesnom kažnjavanju. Do sada o ovoj vrlo opširnoj temi nismo objavili niti jedan post. Teško je bilo odlučiti se za jedan kojim bismo započeli seriju, a razlog za objavu jednog intervjua umjesto “običnog” teksta je jednostavan: intervjuirana psihologica porast nasilja među mladima povezuje upravo s nedostatkom granica koje im se postavlja.
Ovaj post je prijevod intervjua s poznatom psihologicom iz Berna, Françoise Alsaker. Iako se u razgovoru poziva na situaciju u Švicarskoj, izjave gospođe Alsaker su itekako primjenjive na trenutnu situaciju u Hrvatskoj.
Interview vodila: Sarah Pfäffli (http://wireltern.eu/news/francoise-alsaker-kinder-brauchen-klare-grenzen.html)
Mare
Françoise Alsaker – Djeca trebaju jasne granice
Nasilje kod mlade generacije je u porastu, što se može učiniti protiv toga? Psihologica Françoise Alsaker iz Berna poziva roditelje da ozbiljno shvate svoju odgovornost i svojoj djeci postave granice.
Gospođo Alsaker, tema mladenačkog nasilja je sveprisutna. Imamo li problema s našim mladima?
Françoise Alsaker: Ne. Veći dio mlade populacije nije nasilan. Ne smijemo bagatelizirati situaciju, ali je također ne smijemo dramatizirati.
Činjenica je: nakon 2000-te podvostručio se broj presuda protiv osoba mlađih od 18 godina zbog nasilničkog ponašanja (nasilničkih delikata).
FA: S ovim brojkama moramo biti oprezni: ne sumnjam da je u odnosu na prijašnje vrijeme više mladih koji su nasilni, ali kao sam rekla: nasilna sigurno nije velika većina mladih, nego je to relativno maleni dio koji je odgovoran za veliki broj počinjenih djela. Trebalo bi se intenzivnije pozabaviti problematikom tog dijela mladih ljudi. Još jedan veliki problem o kojem treba razmišljati je taj što je dobna granica počinitelja nasilnih djela bitno pala.
Zbog čega se to događa?
FA: Danas znamo da djeca koja su u dobi od četiri ili pet godina vrlo agresivna podliježu riziku da s deset budu još agresivnija. To nije nikakav novi fenomen. Novo je to da ta mladež u dobi od 11 ili 12 godina, danas ima puno više mogućnosti za agresivno ponašanje u javnosti.
Zbog čega?
FA: Jedan od uzroka je sigurno taj što više nema socijalne kontrole. Drugi bi razlog mogao biti taj, da i unutar obitelji ta djeca imaju malobrojne granice te da roditelji imaju vrlo malu kontrolu, odnosno vrlo često ni ne znaju što njihova djeca rade izvan kuće.
Je li to plod antiautoritativnog odgoja?
FA: To svakako igra jednu od uloga. Neko vrijeme se mislilo da bilo kakva kontrola može donijeti nešto negativno. Zaboravljalo se da djeca trebaju ograničenja kako bi se mogla razvijati. Ako djeci ne postavimo jasne granice, ona stalno isprobavaju koliko daleko mogu ići.
I tako se krug zatvara: u jednom ispitivanju se većina anketiranih Švicaraca izjasnila za stroži odgoj.
Treba biti oprezan. U odgoju je kontrola važna: roditelji moraju znati gdje su im djeca i trebali bi poznavati njihove prijatelje. To ipak ne znači da se treba vratiti potpuno autoritativnom odgoju. Znamo, naime, da je izričito autoritativan stil odgoja, koji je usko povezan s tjelesnom kaznom, vrlo plodno tlo za razvoj agresivnog ponašanja. U toj diskusiji treba zadržati razum.
Nasilničko ponašanje mladih bila je važna tema u izbornoj borbi.
FA: Govorite o tipično političkoj temi: što učiniti s mladima sada kad su se pokazali problemi? Pritom bi pitanje trebalo glasiti: kako poduprijeti roditelje da svoju djecu odgajaju tako da se ona ne razviju u delikventnu mladež? Svakako treba preuzeti kontrolu nad situacijom i nasilje treba spriječiti.
Dakle, vi se zalažete za više represije?
FA: Ne, to bi bilo previše deklarativno. Ipak, represija je također potrebna. Kod mladih koji kao djeca nisu naučili kako kontrolirati svoje agresivno ponašanje, postoji opasnost da to nikada ni ne nauče. Njih treba zaustaviti. Prema tome, represija čak i nasilničkoj mladeži daje šansu. Iz razgovora sam zaključila da bi ta djeca bila sretna da ih se prije uspjelo zaustaviti.
Zbog čega uopće neki mladi ljudi postaju nasilni?
FA: Pored ranih faktora rizika, jedan od razloga mogao bi biti taj da su ta djeca marginalizirana i između ostalog ne pronalaze način da se zaposle. Tako da svoje mogućnosti ne mogu otkriti ni na koji način, osim provodeći nasilje.
Zalažete li se za bolju socijalnu podršku?
FA: Tu se odmah postavlja pitanje: tko će to platiti? No, svakako bi se isplatilo što ranije započeti s prevencijom. Već se u dječjem vrtiću može otkriti puno manjkavosti u socijalnom ponašanju.
Natuknica – nasilje u medijima: kakav utjecaj ono ima?
FA: Nijedno dijete ne postaje agresivno preko noći samo zato što gleda televizijski program. No, nasilje u medijima djeluje snažno. Postoje pouzdane studije koje pokazuju da su djeca koja konzumiraju mnogo medijskog nasilja kasnije agresivnija od one djeca koja se s nasiljem nisu susretala u tolikoj mjeri.
Kakav utjecaj ima alkohol?
FA: Alkohol je svakako problem. On oslobađa straha i pod njegovim utjecajem počinja se mnogo više nasilničkih djela. Veliki problem je opijanje do besvijesti, koje je u zadnjih deset godina u porastu.
Odakle taj porast?
FA: U suštini se radi o tome da mladi žele isprobati stvari koje su zabranjene, kako bi se ogradili od roditelja. Ako djeci oduzmemo mogućnost da budu mlada, samo zato što se mi odrasli ponašamo tako, kako bi to djeca trebala, mladi ljudi osjećaju potrebu uvijek ići jedan korak naprijed.
Neproporcionalno mnogo mladih stranaca počinjaju kaznena djela. Zbog čega?
FA: Problematika je mnogostrana. Moja istraživanja u dječjim vrtićima pokazuju da djeca stranaca koja ne vladaju dobro lokalnim jezikom, postaju žrtve, ne počinitelji. Tu se djecu vrlo rano počinje zapostavljati. Što se s njima kasnije događa, to ne znamo. Inače, mislim da za mlade, strance i Švicarce, vrijede isti procesi. Djeca stranaca koja odrastaju u normalnim obiteljskim uvjetima, u kojima se ne tolerira nasilje, ne postaju nasilnija od svojih švicarskih kolega.
Slučaj „Seebach“ je šokirao Švicarsku. Da li seksualni napadi među djecom postaju češći?
FA: I ovdje se postavlja pitanje: je li to nešto novo ili se prije o tome jednostavno nije govorilo? Moguće je da su takvi slučajevi prije bili tabuizirani. S druge strane, činjenica je da djeca dobivaju informacije seksualnih konotacija. Zbog toga si mogu predočiti da su seksualni napadi postali češći.
Što možemo poduzeti protiv toga?
FA: I kod nasilja vrijedi pravilo da društvo i obitelj djeci moraju prenositi norme i vrijednosti. Potreban je otvoren razgovor o stvarima s kojim se djeca sukobljavaju. S jasnim stavom o tome što se smatra dobrim, a što ne.
Françoise Alsaker je profesorica na Odjelu razvojne psihologije u Institutu za psihologiju Sveučilišta u Bernu. Istražuje nasilje među mladima i djecom. Jedno od specijalnih područja jest mobing.
Post je objavljen 26.01.2009. u 08:00 sati.