Marketing
Car
Ivica Kostelić je danas, 7. mjestom u slalomu i 2. u kombinaciji preuzeo vodstvo u ukupnom poretku Svjetskog skijaškog kupa. Do kraja sezone ima još dosta utrka, ali bez obzira na to ovo je veliki uspjeh za Ivicu, kao i za hrvatsko skijanje i hrvatski sport općenito. Od Ivičinih uspjeha veći je samo put kojim je kročio da bi došao do njih. Rođen je u zemlji koja nema nijedno pravo skijalište, a popeo se na svjetski vrh u skijanju. Rođen je u siromašnoj obitelji, a uspio je u sportu bogatih. Zimske mjesece je provodio u šatoru uz skijališta skupa sa ocem i sestrom, dok su druge reprezentacije uživale u svim blagodatima modernih skijaških centara. Pretpostavljam da ih je okolina marginalizirala i smatrala malo "ćaknutima". Međutim, Kostelići su imali nešto što njihova konkurencija nije imala. Imali su ogromnu glad za uspjehom, želju da dokažu da mali može pobjediti velikog, želju da zatvore usta svim onima koji su ih smatrali ludima. Ta njihova glad ih je tjerala da treniraju u danima kad su skijališta zbog nevremena bila zatvorena. Trenirali su kad se nitko od konkurencije nije usuđivao proviriti iz hotela. Poslije svake ozljede (a bilo ih je puno) vraćali su se još jači i još gladniji, a ta njihova glad ih je na kraju dovela na svjetski vrh.
Kostelići su svojim uspjesima otvorili put novoj generaciji hrvatskih skijaša i skijašica, tako da je danas u Kitzbuhelu uz Ivicu na postolju stajao Natko Zrnčić – Dim. Ivica mi je još više porastao u očima lani, kad sam vidio kako se raduje uspjehu kolege iz reprezentacije.
Sigurno da ima plemenitijih zanimanja od bavljenja sportom (premda se i kroz sport indirektno može napraviti dosta plemenitih stvari), ali malo tko nas može nadahnuti kao sportaši. Kostelići su dali primjer da se rad i upornost isplati, kako u sportu tako i u bilo kojem drugom aspektu života. Šteta samo što živimo u "sportskoj zemlji" u kojoj se cijeni isključivo prvo mjesto. Bojim se da će dobar dio ljudi Ivicu etiketirati kao luzera ako sezonu ne završi na 1. mjestu, ali bez obzira na to on je za mene jedan od najvećih sportaša koje smo ikad imali.
Za kraj jedna japanska poslovica:
"Padni sedam puta, ustani se osam."
Post je objavljen 25.01.2009. u 19:32 sati.