Marketing
Godišnji
Zaista idem na godišnji ali naslov posta ima veze s godišnjim od bloga. Zašto da lažem da sam dobro ili da nemam inspiracije. Glupo mi je sad trkeljat nekaj o sebi nadugo ali zbog ovih dragih ljudi koji ubiju vrijeme na ovom blogu samo obavijest da me neće biti neko vrijeme. Ni na mobitelu, osim ako je nešto važno. Molitva iz posta prije je imala veze s kretanjem u ozbiljniji život. Znam, djavao napastuje baš kada čovjek donosi velike odluke. Ali s time se nekako nosim. Oguglao sam na svkakave ljude i postupke. I neka teška situacija kao ova me može samo ojačati u odlučnosti. Ali nisam stroj za sve. Puno više me smeta nepravda prema meni bliskim osobama. Tu sam nemoćan, tu nemam obrambenog mehanizma. Na sve se dakle nakalemila nepravda prema bliskoj mi osobi i totalno sam out. Ne da mi se glumit samom sebi i bacat neke fore kad mi nije ni do čega. Razočaran sam u ljude u koje sam bezgranično vjerovao. Ljudska zloba nema granica. Einstein je rekao kako su dvije stvari bezgranične, svemir i ljudska glupost ali da za svemir nije siguran. Za zlobu ja jesam. Bezgranična je. Izbjegavam govoriti o tome inaće da zlobnici ne likuju ali osjećam da treba i to reći. Taman kada odlučujem kako se ponijeti prema budućnosti, počinjem sumnjati u nju. Kao da mi neko najsigurniju utvrdu koju sam dobio miločću i krvavo gradio - vjeru u dobro, netko udara svim silama. Znam svu teoriju i mnogo prakse što svoje što tuđe. Puno čitam duhovnoga i znao bi drugome u sličnoj situaciji puno toga reći. Ali sad sam nemoćan. Ne znam ima li još nade za ovaj svijet, ima li još dobra. Ne smatram sebe ni slučajno solidnim likom, ne ali barem od nekih ljudi čovjek očekuje neki minimum. Jer znam da svi govorimo o nekom dobru koje tražimo i bivamo razočarani ali rijetko se pitamo jesmo li mi nekome dobri. Treba gledati i poći od sebe ali sad sam previše izbezumljen zbog slike koju su mi nametnuli oni kojima sam vjerovao kao malo dijete majci.
Nekada je teško vjerovati gdje su ljudima ideali. Barem onima koji bi trebali čuvati to malo ideala. Nemam snage za riječ, osmijeh.
Vidimo se kad se oporavim.
Post je objavljen 22.01.2009. u 13:42 sati.