Odlučio kralj zajedno sa svojim ministrima otići na duhovnu obnovu. Pet su dana slušali tečaj i molili se, a za šesti im dan svećenik koji je vodio duhovnu obnovu najavi cjeloživotnu ispovijed.
– Ja imam samo jedan grijeh, ali je velik i cijeloga me života progoni – reče kralj.
– Mi nemamo velikih grijeha – rekoše ministri. – Svi su naši grijesi sitni i bezazleni.
– U redu – reče im svećenik. – Zamislite da je svaki vaš grijeh kamen. Za svaki svoj grijeh pronađite i donesite kamen jednako velik i težak kao vaš grijeh.
Sutradan se kralj dovuče sav iskrivljen pod teretom ogromne kamenčuge koju je teglio na leđima, a ministri dostojanstveno došetaše s vrećicama kamenčića.
– Tako, dakle, vidite svoje grijehe – reče svećenik. – Dobro, a sad idite i vratite to kamenje tamo odakle ste ga uzeli.
Kralj opet naprti onu kamenčugu na leđa i odnese ga na isto mjesto odakle ga je uzeo. I ministri odoše, ali se zapletoše jer se više nisu mogli sjetiti gdje su pokupili koji kamenčić. Zato baciše vrećice s kamenjem u potok.
Kad su se vratili u samostan, svećenik im reče:
– Pomoću onoga kamenja vidjeli smo tko je kakav grješnik. Ako je netko teško zgriješio, a shvaća težinu svoga grijeha i iskreno se kaje, više neće griješiti. Međutim, onaj tko neprestano skuplja i ponavlja male grijehe ne osjeća posebnu krivnju, ne kaje se i nije mu žao pa griješi i dalje.
Post je objavljen 18.01.2009. u 15:58 sati.