Prošli put rekla sam "Let će doći s vremenom."
Imam krila, let će doći s vremenom...
Prošli put bio je prije skoro 2 mjeseca...
A let je došao...napokon.
I nikad mi nije bilo ljepše.
Ima istine u tome da loše stvari uvijek dolaze jedna za drugom.
Ali izgleda da važi i obrnuto. Isto je i s onim dobrima.
Preselila sam se u drugi grad, shvatila da sam zadovoljna onime što radim, upoznala ljude koje volim, s kojima mogu sve.
Nedostajalo mi je samo ono nešto da budem potpuna.
I dobila sam to nešto.
Prvi put u životu onako kako priželjkujem, kako se nadam, kako mislim da treba biti. Onako kako zaslužujem.
Prvi put imam nekoga tko me voli više od sebe, više od mene, više od ikoga.
Imam nekoga tko me voli jednako kao ja njega...ne, ne voli me isto. Voli me više.
Napominjem da se svađamo oko toga! :)
Voli me. Volim ga. Sretna sam. Živim.
Živim...
P.S. I da, zaljubila sam se u dobricu. Ja, koja sam mislila da nikada neću. Ja koja sam vidjela samo krive, voljela samo krive i plakala samo za krivima. Ipak je moguće. Sreća da postoji ipak! :)
Post je objavljen 11.01.2009. u 19:16 sati.