Marketing
A snowflake poetry
Zamišljam te kao pahulju snijega,
nenormalno veliku, kristalno jasnu,
sa jasno vidljivim svakim malim čipkastim završetkom,
čista poezija je gledati te.
Pa isplazim jezik, poput djeteta,
i puštam te da padneš, i zastaneš
na trepavicama, u nosnicama, na rukama
rukama vrelog tebe, što topiš snjegove
praviš malene tople lokvice oko mojih nogu
oslobođena sam, otopljenog leda u oku!
Prelaziš
rukama preko mojeg lica,
Imam li smiješan izraz dok vrištim tvoje ime?
Bacam munje, palim oblake,
jednim jedinim pogledom, osjećam se
tako moćna.
Izvinutih leđa, dražesno opscena i potpuno bezbrižna,
upravo sada, u ovom trenutku,
i svaki put osjetim suze u očima.
Osjećati te, čista je poezija,
i ništa manje od toga.
Post je objavljen 06.01.2009. u 17:07 sati.