Pregled posta

I kada vrijeme raskoli naše putove nećemo dopustiti da bol raskoli naše srce. i kada se rastajemo prijatelji neću vam reci zbogom, jednom opet za stara vremena dignuti ćemo nove čaše.

Iako je u planu bilo da postam post ''black winter day'' koji sam napisao davno budem ga kao arhivu postao a sada ću napisati jedan post za sve one ljude koje i dalje mogu nazvati svojim prijateljima.

Ako ste jedni od onih koje i dalje mogu zvati prijateljima, hvala vam. Ako ste jedni od onih koji su me zaboravili i povremeno pomisle na mene, u redu je. Ako ikada poželite stati pred moje oči i reći mi da vam je žao, nemojte. Oprošteno je.
Kako svi znate govorio sam još ljetos o tome kako planiram otići živjeti u Zagreb svoj hoti.
Prvo sam bio skeptičan i sam kao i mnogi mislio sam da veza neće biti ovakva u biti ni blizu ovome što je postala i nisam mislio da će sve ovo biti ovako lijepo kako je. Drago mi je da na kraju ipak je.
No znate da sam time odlučio promijeniti mnogo toga u životu. Sve ono što je bilo ljetos bilo je kao ispucavanje sebe do kraja. Napraviti sve što sam htio i pripremio sam se za to da kažem stop mojem jadnom načinu života. Spreman da se borim za nju, za nas.
I odlazim. Nakon toliko godina druženja s vama, s nekima više s nekima manje. Nije mi baš lako ostaviti sve iza sebe no i sami znamo, budućnosti mi u ovome gradu nema. Jer što sam ja u njemu?
Propalica, alkoholičar, neprijatelj samome sebi.
Bilo je tu svega u našim odnosima zar ne. Neki su otišli neki su došli. Bilo je suza, bilo je i krvi nažalost bilo je sreće i tuge no znajte da svaki vaš prijateljski dodir, zagrljaj ili poljubac značili su više od gotovo svega na svijetu. Hvala prijateljima i prijateljicama, hvala vam.
Danas sam vidio kako se ljudi ipak i dalje vežu za mene, vidio sam da i neki stari prijatelji i dalje osjećaju nešto prema meni. Drago mi je, bilo mi je lijepo vidjeti vas opet nekako skupa. Bilo mi je drago vidjeti vas, sjetiti se što smo prošli i kako je divno bilo nekada.
Tužna lica ne želim gledati jer nemate razloga biti tužni, nemojte se nikada bojati vaš blacken the angel vas nikada neće zaboraviti.
Onoliko koliko mnogi ne volimo ovaj grad mislim da ga s jedne strane ipak i volimo baš zato jer se svi poznajemo. I da vas nije bilo ja se nikada ne bih osjećao onako visoko kako sam se nekada osjećao.



I dalje mi je žao jer ću otići bez da se s nekim ljudima pozdravim, s nekima koje volim i do kojih mi je stalo iako nas je vrijeme ili nešto drugo razdvojilo.
Žao mi je, doista je. Ako sam ikako povrijedio ikoga od vas stvarno mi je žao. I oprostite.
Žao mi je jer vjerojatno ću opet ja biti taj koji neće nikoga zaboraviti a biti onaj kojeg će mnogi zaboraviti. Ali ionako prijatelji smo, nismo tu da živimo doslovno jedni za druge zato stvaramo obitelji i udaljujemo se. Neki prije neki kasnije. S vremenom svede se na isto.
No znate dragi moji, nikada nisam rekao računajte na mene i okrenuo vam leđa. I nikada neću.
Hvala ti seko Nina tvoje riječi i zagrljaj puno mi znače. Ti mi stvarno puno značiš i nikada me nećeš zaboraviti kao ni ja tebe to znam. Tvoje oči ne smiju biti tužne a ja ću za tebe uvijek biti tu kada zatrebaš nekoga da ti vrati osmijeh na lice makar svojim gluparijama. Hvala i tebi seko Beta =)
Lijepo je imati te za prijateljicu i stvarno sam stekao osjećaj da si mi seka, znaš da bi se uvijek brinuo za tebe i tako će ostati. Koliko god daleko od tebe bio.
Prijatelji, vaša imena ne moram isticati i sami znate koji ste. Znate što je najvažnije?
Ostati muško, da. No uz to i ostati prijatelj do kraja. I dokažimo si da to možemo. Uvijek sam bio spreman stisnuti šake za vas, zagrliti vas ili se jednostavno napiti za vas. Uvijek sam nas mogao skupiti na hrpu. Očuvajte prijateljstva =)
Prijateljice… vas sam najviše izgubio. I bilo je divno danas kada si sjela pokraj mene Petra znaš da mi je jako drago bilo i bilo mi je vrlo lijepo i zbog Sofi i tako dalje. Vrlo lijepo je vidjeti vas cure i dalje zajedno nakon što se ekipa koja nas je držala sve skupa raspala.
Dea, također. Uvijek smo mogli satima pričati i uvijek smo se mogli pronaći. Shvaćao sam te uvijek znaš to, znamo se. Drago mi je da postoje ljudi kao ti, onda vjerujem da u svijetu i dalje postoje ljudi s dobrim srcem. I što god drugi meni rekli za tebe i što god pokušali da ukaljaju tvoje ime u mojim očima. Nit shvaćam zašto to rade nit me je briga. Ja znam tko si, što si i vjeruj mi. Uvijek si bila ista za mene.

Sve je ovo zapravo smiješno. Ljudi se ponašaju kao da umirem a ne da se selim svega 152 km od doma. Uvijek će te moći posjetiti svojeg prijatelja i uvijek će te moći nazvati ga. Alkohol, droga i slična sranja. Recimo svi tome zbogom jednom zauvijek i recimo novome životu da je dobrodošao.
Prestanimo se uništavati i ostavio to za one koji se žele uništavati. Shvaćate? Dosta bi bilo toga.
Ako ja mogu stati, možete i vi. I želim da stanemo svi s time, volio bih.
Ovo je ono što sam morao napisati kako bih vam objasnio koliko mi je doista stalo do vas.
I da shvatite koliko mi je doista teško. Nije lako vjerujte započeti novi život u drugom gradu bez ikoga osim svoje cure no nitko tko ti može pomoći da ne ostaneš gladan i slično.
Na meni je veliki pritisak i nije baš lako nositi se s ovim no ja to mogu i želim =)
Nikada nisam bio optimističan i nikada nisam vjerovao u sebe znate to. I eto na kraju, kažem vam ovaj put ću uspjeti i vjerujem u sebe, u nju i našu vezu. Vjerujem u vas i vjerujem da možete isto kao i ja, možda i bolje učiniti od svojeg života.

Martina, za kraj. Nikad se ni jedna prijateljica prema meni nije ponašala kao ti i iako te puno zajebavam znaš da je sve to samo zato jer si mi draga. Rijetko tko bi uopće za bilo kog napravio to što si ti za mene danas. Drago mi je da sam te upoznao. I drago mi je da te nisam nikada izgubio.
Svi su moji prijatelji divni no ti si doista posebna. Eto toliko od mene. Ti znaš da kada god poželiš, prijatelja imaš.

Dragi blogeri ovo je kratak pozdrav i vama jer ne znam koliko će mi trebati da si sredim net i to.
Pa tako da znate, blacken će vam se već javiti kada stigne neki net od nekud a nadam se što prije jer ja živim na netu.
Pozdrav svima, sve najbolje u novoj godini.
Pozdrav svima.



Ustanite kao i ja za dobra stara vremena

Dakle to, to je kraj
Ono što je nekada bio naš mali raj
Ona bol koju smo dijelili mi
Ulicama bauljali pijani
Rame uz rame, kao braća
Ljubav ne uništena ni od jednog trača
Da je bol barem bila kraća
Možda bi nas bilo više
Smijeha više no nažalost sve je tiše.

Volio bih, volio bih da ste sada svi
Kao što smo nekada bili
Rukama se čvrsto primiti
Na istim mjestima gdje smo bili nekada
Da smo i sada
Da kažem vam još jednom za kraj
Napuštam ovaj pakao, naš nekadašnji raj.

Voljeli smo kasne noćne sate
Pa i policajce da nas u korak prate
I voljeli smo prkositi svima
Uvijek smo se ponosili time koliko nas ima
No iz dana u dan, iz dana u dan
Svemu je došao kraj
I ona šačica ljudi koja je ostala od nas
U otrovu što svijet daje našla je spas.

Nekada je boca bila slađa
Nekada je bol bila lakša
I sve ono što nam život da
Bilo je nekada bolje
Iako nije bilo velike volje
Živjeti, nasmijati se
Bili smo prijatelji
Bili smo obitelj i imali smo sve
Imali jedni druge
No zaboravili smo
Zaboravili da ništa rastaviti ne smije nas
I sada odlazim i ja, prijateljstvu ne postoji spas.

Stari prijatelji što su u zaborav pali
I oni koji su još rame uz rame ostali
Svi su isti, svi su dio srca
Koje u mojim grudima kuca
Svaki puta kada sam digao ruke za vas
Stisnuo šake da obranim nas
Svaki puta kada sam udarao znao sam da bol će proći
No prijateljstvo sam smatrao vječnim te noći.

Odlazim, odlazim i ostavljam vas
Ne same, ne nikada
No odlazim, i više tijelom nisam tu
Oprosti mi prijatelju
Sada više nisam tu
I zato digni se, probaj svoje oči otvoriti i bori se
Nekada smo ulicama padali skupa
Sada ti je pružena od mojeg srca ruka
Ustani, ustani kao i ja
Ovaj život je borba
A mi vječno gubili smo je
Ispijali boce, pušili i smijali se
Smatrali smo da tako je najbolje
Dok nismo pali nisko, nisko dolje
Ostali beživotni, slabi i bez volje.

Neki više nisu tu
Neki su u vječnome snu
Neki više nisu tu
Oni su u zaboravu
No za sve koji su tu
Koji dišu i ne bore se
Moje srce i duša moja
Imate je, znate da volim vas sve
I koliko god daleko od doma svog
Neću nikada zaboraviti prijatelja, prijatelja svog.

Hvala vam prijatelji, hvala svima koji su ikada bili uz mene. I doista,koliko god daleko da odem, sada je to Zagreb vjerojatno budem odlazio i dalje, znajte svijet je isti na istom smo planetu. Tako da, javite mi, javite kada me trebate i tu sam. Nisam anđeo, nisam bog no volim vas.



Post je objavljen 04.01.2009. u 02:40 sati.