Od njih ne možemo pobjeći... kako nisam mogla tada pobjeći... ne mogu ni sada... Ali sada uvijek nađem rješenje, ili se bar snađem :) Hvala Bogu na prijateljima koji su tu.... hvala na prirodi koja ulije nadu u bolje sutra.... hvala na svim dosadašnjim iskustvima jer sam sad puno jača.... hvala na roditeljima koji su bili tu iako to dosta često nisam vidjela...
.... hvala na svakoj kušnji, na svakoj patnji, suzi.... jer se sve vratilo kroz nadu, sreću, ljubav....
i dalje na neki čudan način volim sve... čudno je znam....
... jednostavno nisam naučila mrziti.... niti ne želim....
previše je mržnje u današnjem svijetu... fali nam ljubavi, nade, pozitivne energije....
Ne možemo mjenjati druge ali možemo utjecati na njih da sami naprave pozitivne promjene u svoj životu.... ako ništa drugo ne uspijeva, uvijek možemo moliti za njih.... po mojem skromnom mišljenju, uspjeva.... samo trebaš vjerovati....
Vjerujte jer jedino tako ćete doći do promjene i upoznati sebe....
Post je objavljen 04.01.2009. u 01:19 sati.