Marketing
Hida, dio peti: ulicama Takayame
Takayama ne samo da je središte Hide, nego i vrlo ugodan grad za turistički obilazak, a možda i za život (ali prvo treba vidjeti kako izgleda u jesen i zimu). Slično Matsumotu, ima šarm grada normalne veličine i manje gužve nego što je slučaj s nizinskim velegradovima, a istovremeno ne pati od sumnjičavosti ili pretjerane srdačnosti malih gradova. Posjećuje ga dovoljno turista da se ne osvrću za strancima (osim ako slučajno nose majicu s imenom popularnog sumo hrvača, he he) i da znaju uvaljivati robu na krnjem engleskom, a opet ne toliko da je sasvim prilagođen njima pa se možete osjećati kao avanturisti dok lutate zakutcima...
I kao veeeliki plus, po ulici imaju automate za prodaju mlijeka! To van Alpi i sjevera Honshua nisam nigdje vidjela.
Takayama je od feudalnog grada podno dvorca postala trgovačko središte (ponajviše zahvaljujući trgovini drvom po kojemu je Hida poznata po cijelom Japanu razdoblja Tokugawa). Nakon dolaska Tokugawa na vlast, Takayama je prešla pod izravnu kontrolu države, izgubili su feudalnog gospodara, dvorac i samuraje, tako da je ostao puki civilni grad s brojnim sakedžinicama, tesarskim i obrtničkim radionicama.
Tako, ako ne možete do Furukawe da biste se divili karakterističnim crno-bijelim kućama imućnih građana Edo-razdoblja, možete ih naći i u Takayami.
Trgovački duh ostao je živ do dana današnjega - čikam vas da usred vrućeg kolovoza odolite ovako zamamno aranžiranim bocama vode.
Da ne odskače previše od okoline, automat za prodaju cigareta vješto je mimikriran. :)
Naravno, u ovom dijelu grada je hrpa muzejčića i dućana, s jako slatkim stvarčicama u izlogu...
Spomenuh sakeđinice.
Super dizajn boce, zar ne?
Kao u svim poštenim turističkim gradićima, i ovdje možete naći vozače rikši kako nude svoje usluge, ali gotovo isključivo domaćim turistima. Naime, vozači su istovremeno i vodiči koji zabavljaju svoje putnike pričama o svom gradu, a to ne bi znali na engleskom. Kako to znam? Prisluškivala sam ćeretanje dvojice od kojih se jedan na tren prepao da ga kanim unajmiti.
Šarmu grada dosta doprinose jutarnje tržnice, na kojima se može prilično povoljno kupiti voće i povrće (svježe i ukiseljeno), rukotvorine i suveniri, i još svašta drugog. Prodavači, kao na svakom placu, zazivaju prolaznike da bace pogled na robu, znajući da si, kad jednom staneš da opipaš, već na pola puta da to i kupiš.
Karakteristična Edo građanska arhitektura preživjela je samo u par ulica u centru Takayame - Furukawa je bolji primjer takvog grada.
Ali i van centra ostali su zanimljivi kantuni.
Ili balkoni!
A zgrade koje vise nad rijekom su uvijek neodoljive, makar bile u japanskim gradovima koji su svoje rijeke natjerali u kanale.
Širom grada rasuti su neobični i neobjašnjivi kipovi...
Fudo Myo-o, baš mu paše ovaj naivni uglati stil.
Dućan s igračkama za odraslu djecu. Robbie Robot i dama iz Metropolisa! Jej!
Primijetite mačku.
Znate li čemu služe ova kolica, ha? Ha?
To su pseća kolica, da se sirotan ne umori od šetnje. :P
Meni kavane/čajane.
Osinje gnijezdo!
Zastrašujući cimer na zaštitnoj roleti (no, onoj koja se spušta kad se dućan zatvara) dućana sa školskim uniformama. Te oči, te oči!
Nastavlja se.
Post je objavljen 04.01.2009. u 15:55 sati.