Ljudi moji je li to moguće? Javljam se nakon... um... nešto više od pola godine. Ali kaj sam sve od onda doživjela, mislila sam da je prošlo puno više =)
Za početak velki pozdrav Toniju Z. Zbog njega sam se i sjetila lozinke XD
(naime gospon neda komentirati običnim smrtnicima bezb(l)ožnim )
(isusek smajleki na blogu... dugo nisam vidla )
Za drugi početak, sretno novo leto nek vam bude, i ovo, i prošla, i nadolazeća
Jaj blog. Ovo je pravo prosvjetljujuće iskustvo za mene ustvari. Jer vidim kolko se ljudi mogu promijeniti u samo nekoliko mjeseci. Onak svojski. A mozda uopce. Sve je to vec tu, samo se uzme pokrivac i otkrije se. Blog pišem ja, pa se podrazumjeva da pišem o sebi i guess
Pa eto ovak. Oni koji nisu kontaktirali sa mnom izvan ovog blog svijeta sad budu doživjeli nekaj zbilja čudno (ak još čitaju i pišu). Jerbo sam ja doživjela complete makeover i to ne onaj s teve-a, fizički, nego unutarnji
Nekima na bolje, nekima na gore (dolje). Sad živim po drugačijim pravilima, onima koja su meni bolja i s kojima se osjećam 'at home'. Recimo, ono kaj mi se prigovara je nejednje mesa , meditacija i zanimanje za duhovno. Ono kaj mi se odobrava je optimizam (nije sad da sam uvijek hyper, to je ipak teže izvedivo, al sam sretna i zaljubljena u sve čega ima i nema ), opraštanje (i to bezuvjetno, svima =)), prihvaćanje svega kak je, i, kod manjine, prihvaća se meditacija . Manja manjina podržava i povrće
Dogodilo se svašta ove (khm, prošle) godine. Baš svašta. Ali od najbitnijeg se kreće
Od onoga kaj nije materijalno nego vječno i nepromjenjivo, kaj traje uvijek i u svim svjetovima
Upoznala sam puno ljudi, sklopila prijateljstva, pa čak i oni s kojima se ne čujem često ostaju vječno sa mnom
Osjećam potrebu da spomenem jedno posebno prijateljstvo, ono koje je sklopljeno (davne ) 2007. Prijateljstvo koje je jedinstveno, mnogima nezamislivo i nedopustivo (baš zato sam ponosna zbog njegovog postojanja i spominjem prvo). Ali eto postoji, i produbljuje se iz dana u dan, tu osobu nezamislivo volim, kao i sve svoje drage, najdraže prijatelje. Samo da citiram dragu doktoricu NS (čuj stara, raja je svakakva, ne daj im da znaju jer raja je zlobna )
Ove školske godine sam se više povezala s predivnim i predobrim curama koje volim jako puno (čak i onda kad sam jako mirna i ne smijem se kak vas tri zletane ). To su Korina Koranče, Maja Zmaja i Vedrana VedriČ . Divne cure - ko ih ne pozna nek mu bude žao
Od nekih sam se i udaljila malo, al ljubav je uvijek tu
Stara prijateljstva ostaju, vječno drag, pametan i mudar, a pogotovo neodlučan Ivan David Ivković i dalje u mojem životu, volim ga uvijek i zauvijek (upravo mi se javlja na msn-u, valjda je osjetil čovjek da o njemu pišem ). Btw. treba da bude rečeno, fešta za novo leto je bila mrak (no, ne stalno, od jutra pa do dva popodne je i svetlo bilo ). Svi ostali koje nisam spomenula, nije da ste manje važni (ionak ne čitate pa zakaj da se mučim? )
Još jedno prijateljstvo treba biti zapisano. My Russian-Austrian-Macedonian guy, kitten Philipp Polenov . Divno biće, upoznasmo se u Bratislavi na MEP-u. Dođe k meni u 4. mjesecu na par dana
Evo tak. Sad kaj još ima... ima škola. Sad su praznici ali posla nikad dosta, zadaća isto tak. Nebrem reći da mi je užasno u školi, ali nebrem ni da mi je dobro. Nikak da se riješim osjećaja da pol toga svega nema smisla. Povijest, na primjer, po meni nije uvijek dobra (no hard feelings prema ljubiteljima, dobro je to znati i korisno)... zakaj da znam datum pada Bastille, poznajem imena vojskovođa, tiranina i diktatora? 'Da se ne ponovi', they say... ali kak se nebi? Za kolko povijesnih ličnosti smo čuli samo zato jer su 'završavali kaj su drugi iz povijesti započeli'? Kaj je sa vjerskim ratovima i besmislenim sukobima zbog onoga kaj nam je svima zajedničko i zbog onoga kaj zapravo svi mi jesmo? Ali nema veze, i to bude prošlo, pa da ne pišem previše
A zadaće budu ostale ak ih ne rješim
Psihologija je jedina kojoj se baš veselim - Bratko, Šverko, ekipa - feštaaaa!
Osim škole, ima i posao. Zaposlila sam se kak animator na dječjim rođendanima. Radim na bazenima na feštama kikića i starijih kikića. I mogu reći da mi ih je lijepo paziti i igrati se s njima, čak i kad su naizgled zločesti
Spajanje ugodnog s korisnim je uvijek lijepo, bar zarađujem svoju lovu. Nije puno ali meni itekak dosta da mi dio ostane za nekaj/nekoga drugog
A je, ljudi, dajte prestanite brojat do zadnjeg novčića i stiskati to kaj imate u novčaniku. Ak ne napravite mjesta za novo, nebu ni došlo ('vidi balavice nepunoljetne kak nam o financijama govori ko da su jednostavne, marš'). Ali balavica ima i izdatke i uvjerila se da je to dobar način (ne mislim sad potrošit sve do zadnjega... ;)). Ajd bar meni je meni dobar.
Di sam stala? Škola, posao... Govornička! Gdje zadnji post staje, novi se nastavlja. Bila je nedavno opet Govornička. Ovaj put u Istri, u Dugoj Uvali. Divno kao i prošli put
Ali ipak divnije i dojmljivije mi je bilo u Bratislavi na Model European Parliamentu. Different people, different cultures, almost identical souls. Predobar omjer rada i zabave. I zabavi u radu i rada u zabavi. Svima veliki pozdrav
(especially to my Committee and our dearest president Tef, GUYS OUR RESOLUTION PASSED )
Joj da, uslijed svih tih događanja, odlučila sam ne ići na natjecanja. Previše je to muke. Škola nek bude bitna, ali davno su prošla vremena kad mi je bila prioritet u životu. Ako se grčevito držm za udžbenik, knjige života mi promiču. Vede i zvukovi mudrosti prolaze a ja ih ne čujem. Akademsko znanje mi je i dalje važno, ali obrazovati se kroz putovanja, kroz igru s djecom i igru sa životinjicama koje se nemaju s kim družiti mi puno više pomaže da učim o sebi. Isto kak meditacija, YES seminari, duhovnost. To znanje ipak ostaje najdulje
Polako i moji najdraži to prihvaćaju
Tolko je još stvari koje imam za podijeliti, a tak mi se prispavalo
Danas je bio rođendan, cure i dečki od 7 godina i 3 djevojke od 12
Nije puno trčanja al energija se troši i na razgovor i karaoke, a sutra i preksutra ispočetka
((Z)maji Golik ovom prilikom ogroman pozdrav i isprika kaj bum 2 sata kasnila na rođendansku feštu zbog rođendanske fešte )
Idem polako... sad najteži dio, čitat prije spavanja Deepaka Chopru, Turgenjeva ili kuharicu?
Možda i nem čitala. Psssssst, ovo je prvi glas u javnosti (praktički nije javnost, ne čita se ne čita se ) ali... možda napišem pričicu. Za djecu. Dragi prijatelj dao ideju, ovim putem šaljem big big hug
No to je to, long live the Blog
Svima sve najbolje
Lokah samastah sukhino bhavantu
Post je objavljen 02.01.2009. u 22:34 sati.