dakle po 152-gi put u zadnjih desetak godina prestajem pušit.
do kurca. upravo sam pofumao zadnju cigaretu i zasad dok mi se ne snizi nivo nikotina i ostalih ljepota u krvi je sve u redu. potom dolazi na red jedno tjedan dana iskašljavanja katrana, nervoza, glad i gotovo erotske primisli kad osjetim miris duhanskog dima. pročistit će mi se čula mirisa i okusa, kontam da ću ipak nabaviti one vražje žvakaće pa makar čisto radi placebo efekta, izbjegavat ću u jutarnjim satima kontaktirati sa bilo kim dok mi se tlak ne digne na dovoljnu razinu da mogu normalno razgovarati i ne režati na sve oko mene.
a prvu test osobnosti : odo popit kaficu. bez cigarete. pošto do lokalne lokaonice tj birtije i željene kafice trebam proći kraj:
- 2 kioska
- 3 trgovine
- jednog švercera cigaretama
a bogami i u bircu ima cigareta a i konobari puše....bit će jebeno.
eh da...da ne bi završio ko omiljeli mi filmski lik CGB Spender a.k.a Cancerman sa cijevčicama u grkljanu. iako ne bi bilo loše da me njeguje neka obloguza medicinska sestra kao njega u seriji...
malo automotivacije : sretno mi bilo
p.s. upravo mi pada na pamet neš ovako:
brutalne i antiautomotivacijske primisli :"...a mogao bi kupit jednu kutiju čisto da ne idem na sistem cold turkey..."
automotivacijski solilokvij : E NEĆEŠ! FLJIS! (onomatopeja tradicionalnog filmskog šamara za dolaženje sebi)
...pušačka i antipušačka šizofrena strana Sinnerove ličnosti će izvještavati o napretku odvikavanja
("...ali samo par cigareta, čisto uz kavu....")
(...grrrr...FLJIS! FLJIS! ŠLJUS! OŠAMAR!)
("...ok.ok....neću....")
Post je objavljen 02.01.2009. u 14:08 sati.