...bili ste mali i tada se niste sexali ak je ta blagodat civilizacije nestala pogotovo ako se je vani već zamračilo....što ste radili?....moji su sa svojih nekih 20 godina došli u zagreb, odrasli su na selu...tata u mjestu mate lovraka, a mama u selu sira....i obožavala sam priče koje su zvučale tako stvarne...bila je tu i moja baka koja je oduvijek odavala dojam neke granične osobe sa ovog i onog svijeta...za nju su bile vezane priče koje i sada djeluju nestvarno...činjenica je da je ta žena umrla najljepšom smrti..u svojoj 74 godini iz popodnevnog dremuckanju jednostavno nije se probudila....zanimljiva je činjenica kako dok smo čekali svečenika i mrtvozornika i dok se je okupljala familija, njezina najbolja prijateljica, susjeda u ulazu do, jedva čujno je pokucala na vrata stana, pozvala me sastrane i ispričala se što dolazi tek sada, ali da nema hrabrosti uči u naš stan ako ja ne dozvolim da drži češnjak u ruci i ako mi smeta što tako očito zvače isti...priznam čudno je to bilo za 1995 godinu...rekla sam da neka napravi kako želi...ušla je, prišla baki i jednostavno kao da je provjeravala da li je to istina.......no priče uz svijeće...priče o vješticama, seoskim čudima, priče o ljudima koje bi u rijetkim posjetima tim selima, gledala kao da će se taj tren desiti sa njima nešto vanzemaljsko...pogotovo je bilo čudno nakon takvih pričica spavati u kući žene, tatine sestrične, koju su smatrali da čarobira..:)))...ali njene riječi prije odlaska na počinak su imale itekakav učinak...rekla mi je...prebroji drvene grede koje su držale strop u sobi jer prvi puta spavaš kod mene..san kojeg ćeš usnuti ostvariti će se...nisam spavala te noći...plahte su me pikale, imala sam osjećaj da je slama koja je ispod kreveta trebala štiti od hladnoće prepuna sitnih bića koja će se svaki tren naći na meni..i bojala sam se sna....ali voljela sam dolaziti njoj upravo zbog tog osjećaja mističnosti i što je ta žena slovila za najljepšu ženu koja je u mladim danima imala toliko udvarača ali je zbog nekih razloga ostala neudana, koja je tvrdila da se na tavanu nalazi blago zapisa i njenih dnevnika, koja je tvrdila da smo u rodu petru preradoviću, koja je na mojoj svadbi tražila da gledam kroz šnitu kruha svog budućeg...što nije prošlo...što je u njenoj kući u njezinoj štali, sjeniku, svinjcu i livadama vladao kaos..bilo je tu u kupaoni koja je bila popločena prva u selu sa keramikom i kokošjih gnjezda jer je tjerala kvočku u kadi da sjedi na jajima..i hrpa mačaka koja je spavala na peći na drva u kuhinji...:))).....svima se je u selu zamjerila, svima je u selu bila dežurni krivac za sve i cijela familija je htjela njeno da na kraju nitko nije dobio već su socijalna služba i crkva dobile za brigu oko nje...sjećam se njezinih tinktura i kako je njima mazala kosu prije nego što bi stavila šubaru, a na robu koja je odavala da nije mjesecima skidana stavila bundu i na misi zadužnici za moju baku predvodila iz prvog reda misu...čudne su te priče i kako se isprepliču sa svakodnevnicom...u najmanju ruku čudana je moja familija koja je vjerovala da su omađijani crnim magijama, koji su ostali dužni nekoj bijeloj vračari, koji su vidjeli neviđeno..kako neki ljudi nakon sprovoda mojem ocu su objašnjavali priče koje ih nitko nije ni pitao...čudno je što su oni svi u meni gledali osobu kojoj moraju nešto reći i olakšati dušu... znam da sam još u osonovnoj školi zbog tih priča imala problema nakon preseljenja iz kuće sa jaruna u stan u dugavama ....nisam mogla biti u stanu koji me je zatvarao i gušio i kako nisam navikla na zvukove iz susjednih stanova u njima sam našla uporište u ta vjerovanja i u mašti čula i vidjela ono čega nema....a iako svijest nalaže jedno, podsvjest kaže drugo...jučer sam odgooglala neke pojmove...zanimljivo je ono što sam pronašla...ali ipak treba živjeti u sadašnjosti koja viče i pita kad će ručak...:)))
Post je objavljen 02.01.2009. u 11:44 sati.