Sve slatke riječi mogu ti izgovoriti u besanoj noći kada nevini smiješak podaren bez razmišljanja pofali mi. Zatvoriti oči bojim se jer trenutak taj proći će i nestati će zaboravljeni osjećaj straha i zadovoljstva, smirenosti i uzburkanosti duha, patnje i sreće…
Zašto je uzbudljivije plivati uzvodno? Ne slušati, ne obazirati se na upozorenja. Znati da kada dosegneš vrh slapa jedna suza će krenuti nizvodno, stopiti se s ostatkom slapa i nastaviti svoj put boli sa smiješkom na licu. Koliko suza prolilo se na tome putu, a da nismo ni primijetili.
Svaka suza snagu nosi, vrijednost puta k cilju. One kroje naš slap i grade branu koja će jednom kada dosegnem vrh slapa zadržati onu koju volim.
…volim…patim…crtam svoj život u pijesku ne pitajući se hoće li povjetarac ponovno zapuhati i sve izbrisati…jer sada znam da tu sliku nosim u srcu svome i nacrtat ću je ponovno…
majko, oče, prijatelji...strah me...
Post je objavljen 01.01.2009. u 14:46 sati.