Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/buffyiangel

Marketing

Excedo inferi (5. ep. : II.)

Image Hosted by ImageShack.us


Excedo inferi
by Philip S.

5. ep. : Služenje kazne i borba sa sluzi



4. dio

«Jedva je se sjećam.»

Angel je zastao kad je čuo Buffyine riječi. Približavali su se Amyinoj kući i dosad su hodali u tišini.

«Buffy?»

«Amy,» prošaptala je Buffy. «Jedva je se sjećam.»

«Rekla si da je nisi dobro poznavala,» rekao je Angel. «I to je bilo prije tridesetak godina. Nije ni čudo da...»

«Znam to,» prekinula ga je. «Svejedno to ne mijenja stvari, Angele. Svi smo bijesni zbog njene smrti, na Xandera što je možda doveo do toga, a tko ju je među nama uopće poznavao? Oz?»

Oz je hodao uz njih šutljiv kao i obično.

«Samo sam je jednom sreo,» slegnuo je ramenima. «Na prošlo Valentinovo kad te pretvorila u štakora.»

«Vidiš?» Buffy je pogledala Angela.

«Ne, bojim se da ne vidim. Zbog čega si se uzrujala, voljena?»

Buffy je uzdahnula, odmahujući rukom.

«Nisam sigurna. Samo... mislim da nije pošteno prema Amy da se svi mi... pretvaramo da nam je bila bliska prijateljica. Nije bila. Nije htjela biti umiješana u svu tu zbrku sa demonima i čudovištima i sad je poginula zbog toga.»

Angel joj je stavio ruku preko ramena. «Bojiš se da ovo radiš samo zato jer si ljuta na Xandera? Zato jer je on Amy umiješao u ovo?»

Buffy je kimnula ne gledajući ga. Oz ih je samo promatrao nemajući potrebu da se uključi u razgovor.

«A što da je Amy bila sasvim nepoznata bez ikakve veze sa Xanderom, Willow, Gilesom ili nekim drugim? Svejedno bismo ovo radili, Buffy, znaš to.»

«Misliš li ikad da je u paklu bilo lakše?» Nagla promjena teme je na trenutak zbunila Angela. «Mislim lakše u smislu da smo se morali brinuti samo za sebe. Znali smo da ne možemo pomoći nikome dugom, shvatili smo to u četvrtom krugu. Bili smo samo nas dvoje, nitko drugi. Nitko tko bi mogao povrijeđen ako se uplete u naš svijet.»

Angel je kimnuo, razumjevši.

«Istina da se nismo morali brinuti o nikome drugom u paklu,» priznao je, «ali nismo se ni sa kim drugim smijati. Razgovarati. Ljudi koje volimo, do kojih nam je stalo. Nemati nikoga o kome ćeš se brinuti nije isto kao ne brinuti se o nikom, Buffy. Cijelim putem si stalno mislila na ljude kod kuće. To se nije promijenilo i mislim da nikad neće.»

Nastavili su hodati, Buffy i Angel zagrljeni. Angel je znao da Buffy brinu promjene koje je prošla. Ili bolje rečeno kako će te promjene utjecati na odnose sa ljudima koje voli. S majkom, Willow, Gilesom i čak Xanderom.

Činilo se da nekim dijelom ne može prihvatiti da se njena srž nije promijenila i nikad neće.

«Stigli smo, ljudi,» rekao je Oz nakon nekoliko trenutaka. «Ovo je adresa koju mi je dala Willow.»

«Da, ovdje sam gledao kako policija odnosi Amy,» potvrdio je Angel.

Popeli su se na trijem, sva njihova natprirodna osjetila napeto provjeravajući promatra li ih netko. Najmanje im je trebalo da i njih policija osumnjiči. Preko vrata je bila žuta policijska traka, ali inače je izgledalo napušteno.

«Nešto je ovdje,» Buffy je promrmljala gledajući trijem.

«Bilo je,» složio se Angel. «Vampir. I nije novak.»

«Mirišem krv,» dodao je Oz prignuvši se bliže podu u ne baš ljudskom pokretu. «Ovdje je prolivena.»

Buffy je digla pogled prema vratima. «Dobro, recimo da je vampir bio ovdje i vani ubio Amy. Kako ju je odnio unutra?»

Angel je gledao vrata na trenutak, a onda krenuo prema njima. Lomljenje brave bi privuklo previše pažnje, ali tijekom svog dugog života je naučio neke vještine. Angelus je bio suptilni gad i provaljivanje brava je bila umjetnost koju je usavršio. Za manje od minute vrata su se otvorila i Angel je ušao sagnuvši se ispod žute trake.

«Dobro, kako to?» Buffy je gledala za njim. «Ne bi trebao moći ući...»

«Osim ako je vlasnik kuće mrtav,» završio je Angel. «Izgleda da je Amy bila vlasnica. Rekla si da je prije živjela sama sa majkom. Možda je kuća ostavljena njoj.»

«Ali i njen otac živi ovdje.»

«Ne znam točne granice ovoga, Buffy, ali ako je bio toliko odsutan koliko je Willow rekla vjerojatno se ne računa kao stanar.»

Buffy je kimnula pitajući se što je očevima da svoje kćeri toliko ostavljaju same. Ponovo je pomislila na Hanka Summersa, svog biološkog oca. Jedva ga se sjećala i nije osjećala nikakvu emocionalnu vezu s njim.

Pitala se je li Hank uopće znao da njegove kćeri nije bilo tri mjeseca (i trideset godina) i da se sad vratila. Pitala se je li mu uopće stalo.

Slijedeći Angela ušla je sa Ozom uz rame i njih troje je počelo pretraživati kuću. Na kuhinjskom podu je bio obris ocrtan kredom sa nekoliko lokvica osušene krvi. Miris je još uvijek visio u zraku na što je Buffy došla voda na usta i gađenje zbog te reakcije.

«Definitivno vampir,» rekao je Angel uvlačeći zrak zatvorenih očiju. «Miris mi je pomalo poznat, ali ne znam odakle.»

«Prestar da ga pratimo,» Buffy je dodala osjetivši isti miris. «Trebali smo doći ranije.»

«Policija bi nas čudno gledala,» Oz je rekao suho, pokazujući rukom na njih troje kako njuše zrak.

«Vjerojatno.»

Angel je čučnuo uz obris kredom mršteći se.

«Znači, ubije je vani, a onda dovuče tijelo unutra i prereže joj vrat sa kuhinjskim nožem. Zašto sav taj trud?»

«Aha, čovjek bi pomislio da će je ostaviti vani. Što je još jedno tijelo sa ugriznim ranama u Sunnydaleu?»

«Vampir koji nije upoznat sa sunnydaleskim stilom ubijanja ljudi?» predložio je Oz.

Buffy je pogledala po prostoriji. «Ili netko tko je želio da ubojstvo privuče pažnju. Možda da vidi tko će doći istraživati.»

**

G. Trick nije bio sretan vampir. Kao prvo još uvijek je bio u Sunnydaleu iako se prije samo dva tjedna zakleo da se više neće vraćati u taj grad. Unatoč privlačnosti Ždrijela pakla to nije bilo ugodno mjesto. Premalo lokacija za nekoga sa imalo ukusa, previše sunca godišnje, a da ne spominje prisutnost ljudi koji su se voljeli boriti sa moćnim vampirima i većinom pobjeđivati.

Ne, Sunnydale nije bio mjesto za pametnog profesionalca. Pa zašto je onda još tu? Pa novac je bio glavni razlog. Mnogo novaca, da bude precizan, koji je bio ponuđen za naizgled jednostavan posao.

Trick je morao priznati da je dosad bio jednostavan. Spravica koju mu je dao gradonačelnik ga je odvela ravno do mlade vještice. Gradonačelnik ju je želio mrtvu zbog čarolije i Trick je to obavio. Bilo je i lakše nego što je očekivao jer je djevojka bila dovoljno glupa da zakorači izvan sigurnosti svog doma usred noći.

Ali to nije bio sve. Gradonačelnik je htio i znati je li vještica djelovala sama pa je Trick namjestio tijelo na način koji će sigurno privući pažnju u gradu u kojem su vampirska ubojstva uglavnom ignorirana. Postavio je skrivene kamere u kuću i čekao.

Dečko koji je našao tijelo se činio beznačajan, vjerojatno prijatelj koji je navratio. Malo kasnije Tricka je nasmijavala gradska policija. Gledajući ih kako rade počeo se pitati kako uhvate bilo kojeg kriminalca, demonskog ili ne. Ali njegova zabavljenost je nestala prije par minuta kad su došli novi posjetitelji.

Trick nije znao dečka, ali dobro se sjećao drugo dvoje. Angelus koji se suprostavio Kakistosu i djevojka, krvna ovisnica koja bi mogla biti Ubojica vampira, ili je to bar gradonačelnik mislio. Trick nije znao kako bi to moglo biti moguće kad je od nje prošli put dobio osjećaj da je pila Angelusovu krv dugo vremena, vjerojatno desetljećima. Svejedno, Ubojica ili ne, vidio je koliko dobro se bori. To mu je bilo i više nego dovoljno.

Njegov ugovor sa gradonačelnikom je bio vrlo specifičan. Jednostavno ubojstvo plus nešto nadgledanja i garantirana neupletenost Ubojica, vampira gospodara ili krvnih ovisnica.

Dižući slušalicu Trick je planirao zatražiti kompezaciju za očito kršenje ugovora i onda ostaviti taj grad iza sebe, zauvijek ovaj put.


5. dio

«Je li ovo demon s kojim si se borila?»

Faith je pogledala sliku u knjizi koju joj je pokazivao Giles i uspjela se suzdržati da ne kaže prvo što joj je palo na pamet - da joj hrpe sluzi sve izgledaju isto. Tko kaže da nema samokontrole?

«Možda,» slegla je ramenima. «Kao što sam rekla, siva sluz. Puno sive sluzi.»

Nakon što se oporavila od sudara sa tom sivom slinom otišla je ravno Gilesu da mu kaže što je srela. Zapravo je otišla k njemu najviše da se istušira. Nije bilo šanse da ode doma i vuče tu tvar s kojom je bila oblivena po tepihu gđe S.

I kad je počela razmišljati o toj kući kao svom domu?

Trebalo joj je gotovo tri sata i puno struganja da se riješi sluzi minus mali uzorak kojeg je prije uzeo Giles za analizu.

Kad je svanuo novi dan otišli su u školsku knjižnicu gdje su se sastali s Buffy koja je bila natmurena i nosila najtamnije nijanse koje je mogla naći. Faith je znala da Buffy nije ugodno kretati se okolo po danu zbog njenih promjena. To što je vedro i sunčano vjerojatno nije pomagalo.

Pa neka je natmurena, pomislila je. Bar se nije morala boriti s nekim koji napada tako što te od glave do pete prekrije sa sluzi.

«Mislim da je stvor Bloorkaski demon. To je u biti...»

«Velika hrpa sive sluzi?» Faith je pretpostavila s zgađenim izrazom lice, suzdržavajući se da ne počeše zamišljene ostatke sluzi na rukama.

«Pa, da,» rekao je Giles. «Bloorkas je amorfno biće, nema fiksni oblik. Ali mora održavati određenu masu da bi preživio i zato ima ograničenu količinu pa... sluzi... s kojom može napadati protivnike.»

«Znači ako ga dovoljno sitno narežemo, odapet će?» Faith se malo razvedrila.

«Tako nekako.»

«Što radi ovdje?» Buffy se uključila. «I zašto je napalo ženu koju je Faith spasila?»

Giles je opet pogledao knjigu. «Bloorkasi nisu među najpametnijim demonima. Vjerojatno ga je jednostavno privuklo Ždrijelo pakla. A žena... pa da bi nadomjestilo izgubljenu masu Bloorkas mora... progutati ljude.»

«Progutati?» Faith je opet napravila grimasu.

«Da, ono... uvuče ih u sebe i... probavi.»

«Fuj,» bio je Buffyin komentar.

«Najjednostavni način da ga se uništi je učiniti ono što je Faith predložila. Rezati ga dok ima premalo mase da preživi.»

Buffy je duboko uzdahnula zamišljajući sebe i Faith kako se probijaju kroz hrpe sive sluzi. «Pitam se postoji li šansa da izađemo iz ove bitke sa netaknutim dostojanstvom.»

***

Bilo je oko podne kad je Xander konačno ponovo vidio nebo. Nakon još jedne noći provedenoj u ćeliji poveli su ga u nekakvu sobu za ispitivanje gdje su ga dva policajca ispitivala više od dva sata. Pa ispitivali je vjerojatno pogrešan izraz. Optužili su ga da je ubio Amy i pokušali sve osim istinskog nasilja da ga natjeraju na priznanje.

Neko vrijeme Xander je bio u iskušenju da prizna. Nije izravno ubio Amy, ali bio prilično siguran da je ubijena jer je bacila magiju za njega, a da ne spominje sedmoro ljudi koji su ubijeni kad su čudovišta ludovala po Sunnydaleu. Bio je kriv i možda bi trebao biti iza rešetaka.

Ali onda se sjetio Gilesovih riječi. Ne može ništa popraviti iz ćelije. Osim toga iako je Sunnydaleska policija bila nesposobna, najviše zato jer je ignorirala natprirodno, u većini slučajeva su bar pokušavali učiniti nešto. Ovaj put se činilo da nešto svjesno zataškavaju i samo žele svaliti krivicu na nekoga. Nije znao zašto i imao je osjećaj da je to povezano sa onim tko je je zaista ubio Amy i htio je naći tog gada. Amy je bila nevina i poginula je zbog njegove gluposti.

Policija ga je konačno bila prisiljena pustiti jer nisu imali nikakvih dokaza da je ubio Amy. Mogli su dokazati samo da je bio u blizinu vrijeme njene smrti. I tako su ga pustili podsjećajući ga da ne napušta grad dok to ne riješe.

Xander nije namjeravao napuštati Sunnydale. Mnogo toga je morao obaviti tu, iskupiti se za mnogo glupih grešaka. Počinjući od danas.

***

Gradonačelnik Richard Wilkins je proučavao snimku koju mu je donio g. Trick dok je vampir hodao gore-dolje po njegovom uredu, očito uzrujan. Gledajući snimku, Wilkins nije bio iznenađen.

Angelus i Buffy Summers. Dečko s njima je bio nepoznat, ali to ga trenutačno nije zabrinjavalo. Bio je sasvim dovoljno zabrinut zbog prisutnosti drugo dvoje koji su došli na mjesto gdje je ubijena nezgodna vještica.

Sada je Wilkins bio siguran da je Buffy Summers koja je dvije godine bila Ubojica u Sunnydaleu i krvna ovisnica koja je viđena sa Angelusom jedna te ista osoba. Nije znao kako je to moguće s obzirom da je za te promjene trebala uzimati krv desetljećima, ali sumnjao je da je to povezano s mističnim događajem u vili. Manipulacija vremenom, možda? Nešto povezano sa Acathlom?

Pa što god se dogodilo sad su mu smetali. Jesu li znali za njegove planove i surađivali s vješticom da ga razotkriju? Bila je mala vjerojatnost za to, ali njegov posebni dan je bio za manje od godinu dana i morao obaviti još mnogo priprema. Nije mogao riskirati.

«Vidim zašto ste zabrinuti, g. Trick,» konačno se obratio vampiru.

«Zabrinutost je slaba riječ,» odgovorio je Trick, njegov miran stav se ne slažući sa napetim glasom. «Moj ugovor jasno garantira nemogućnost sretanja Angelusa ili Ubojica.»

«Da, svjestan sam toga, g. Trick. Pobrinut ću se da dobijete odgovarajuću kompezaciju za to, bez brige.»

«Odlično.»

Wilkins je uzeo čekovnu knjižicu, napisao prilično veliku sumu i dao ček Tricku. Na trenutak je razmišljao odakle će doći taj novac. Iz zdravstvenog osiguranja? Ne, dovoljno je uzeo novca iz tog izvora. Vjerojatno bi mogao uzeti iz policijskog proračuna. Bog zna da im ne treba.

Napisao je podsjetnik da organizira dobrotvorno skupljanje novca sljedeći mjesec. Možda nešto sa školskim orkestrom. Snyder već dugo gnjavi školski odbor. Djeca danas ionako previše slušaju onu groznu modernu glazbu.

G. Trick je provjerio ček i pažljivo ga stavio u novčanik. «Hvala, g. Gradonačelniče. Vjerujem da ovo zaključuje naš posao.»

«Dobro obavljen posao, g. Trick,» gradonačelnik je kimnuo. «Ponovo, žao mi je što nije bilo baš kako smo planirali, ali vjerujem da to neće naškoditi našem budućem poslovnom odnosu.»

Trick je digao obrvu na to, očito nimalo oduševljen sa mogućnošću da opet radi u Sunnydaleu.

«Mislim da neće,» rekao je neodređeno. «Sad me ispričajte, večeras imam zakazan sastanak u Los Angelesu i ne želim da me klijent čeka.»

«Naravno,» Wilkins mu se nasmiješio. «Točnost je jedna od najvažnijih osobina dobrog poslovnjaka.»

Nisu se rukovali. Trick je prijateljski kimnuo Wilkisu i krenuo prema vratima trudeći se da se ne vidi da se žuri. Ali kad mu je ruka dodirnula kvaku Wilkins ga je još jednom zazvao.

«Prije nego odete,» Wilkin je ustao da ga sustigne. «Pitao sam se bi li mogli još jednom obaviti savjetovanje za mene. Plaćeno, naravno.»

«Savjetovanje?» upitno ga je pogledao.

«Da,» Wilkins je kimnuo. «Pitao sam se znate li koje dobre profesionalne ubojice.»


6. dio

«Onda, što je to sa Xanderom?»

Buffy je podigla pogled sa vampira kojeg je upravo zabijala u zemlju. Faith je sprašila drugog njoj s lijeva i upravo je otresala prašinu sa odjeće. Bio je čudan izraz na njenom licu, mješavina zabavljanja i znatiželje.

Shvaćajući da je zabavljeni dio vjerojatno zbog omamljenog vampira na kojem je Buffy sjedila i koji ju je upravo krenuo pipati, Buffy je okrenula očima. Zabila mu je kolac u srce i uspravila se kad je stvor eksplodirao u prašinu.

«Što je što sa Xanderom?» Buffy je pogledala drugu Ubojicu. Osjećala je Angelovu prisutnost nekoliko metara s desna, vjerojatno je upravo ubijao još jednog vampira. Zasad nisu našli Faithinog sluzavog demona, ali bilo je i više nego dovoljno vampira.

Faith je bilo malo neugodno pod pogledom Buffyinih jantarnih očiju, želeći da njena sestra Ubojica nosi leće i dok patroliraju, ali nije ništa rekla.

«Pa ... znam samo skraćenu verziju, ali... ni ne poznajem tipa. Mislim, znam da uzrokuje razne nevolje i ime mu je svakoj drugoj rečenici, a nisam ga ni upoznala. Pa, osim onoga kad su ga uhitili u knjižnici.»

Buffy je uzdahnula, zahvalna kad se Angel približio da bi joj opet prebacio ruku preko ramena. Najnovija članica njihovog kruga prijatelja je hodala uz njih i dalje izgledajući znatiželjno. Buffy je odlučila da zaslužuje više od tri rečenice objašnjenja o Xanderu koje joj je dao Giles.

«On mi je bio najbolji muški prijatelj na svijetu,» počela je Buffy. Prisjećala se starih uspomena koje su bile zakopane pod trideset godina mržnje. «On, Willlow i ja smo bili Skubijevci. Otprilike svakih tjedan dana bi bilo neko zlo čudovište i mi bi smo ga istražili, ubili i onda tulumarili.»

Kako su joj nedostajala ta vremena...


«Oduvijek je bio zatreskan u mene,» nastavila je Buffy. «Zapravo je bilo pomalo zabavno kako bi se sav spetljao. Onda je jednog dana skupio hrabrost da me pozove van i... pa, čak i da nisam upoznala Angela prije toga...»

«Otpilila si ga?»

«Tako nekako. Bili smo udaljeni neko vrijeme, ali onda se sve vratilo u normalu. Zbližavala sam se sa Angelom,» čvršće je zagrlila muškarca uz sebe, „ali nisam mislila da će to naškoditi našem prijateljstvu. Nisam shvatila koliko je Xander ljubomoran.»

«Xanderu se činilo da sam mu oduzeo Buffy,» dodao je Angel.

«I onda je došao moj sedamnaesti rođendan i znaš što se onda dogodilo.»

Da, Faith je znala. Giles joj je rekao skraćenu verziju. Cigansko proklestvo, klauzula o sreći, kako se Angel povratio u opakog demona koji je nekad bio. I o tome je htjela znati više detalja, ali izraz na Buffyinom i Angelovom licu joj je govorio da bolje da ne pita.

«Za Xandera je to bila potvrda svega što je tražio,» Buffy je nastavila nakon kratke stanke. «Dobio je opravdanje za mržnju prema Angelu i stalno me forsirao da ga ubijem. Onda kad je Angelus pokušao probuditi Acathlu, nije mi rekao da će Willow pokušati vratiti Angelovu dušu.»

Oči su joj se vlažno sjajile.

«Znaš ostatak priče.»

Faith je kimnula odvraćajući pogled sa jada na Buffyinom licu. Čovječe, taj Xander je stvarno kraljevski zaribao.

«I ništa se nije promijenilo kad smo se vratili,» dodala je Buffy «I dalje je licemjerni idiot koji je uvijek bio i sada je u to umiješao Anyu i zbog toga su ona i još neki ljudi poginuli.»

«Hoćeš da ga istučem za tebe?» Faith je upitala sa suosjećajnim smiješkom.

Buffy je uspjela uzvratiti smiješak. «Ne. Bojim se da batine ne bi utjerale zdrav razum u njega. S druge strane nikad nismo pokušali taj pristup, zar ne?»

Podigla je zadirkujući pogled prema Angelu.

«Sumnjam da bi pomoglo,» samo je rekao.

Faith je vidjela kako se Buffy i Angel naizgled utapaju u očima jedno drugog zaboravljajući na svijet oko sebe. Kako ih bilo tko može gledati i ne shvatiti koliko se vole? Što je taj idiotski dečko mislio? I Faith je učinila neke blesave poteze u životu, učinila mnogo stvari na koje nije ponosna, ali mislila je da joj sada bar bolje ide.

Ali dok je gledala povezanost dvoje ljubavnika, Faith je morala priznati da bi bilo jako lako postati ljubomoran. Jako, jako lako. Pitala se hoće li itko tako gledati nju, hoće li ikad moći uzvratiti taj pogled.

Iako je bila okružena dobrim prijateljima po prvi put nakon dugo vremena, Faith se odjednom osjećala vrlo usamljeno.

***


Post je objavljen 28.12.2008. u 11:51 sati.