Učim ja sinoć. Kolokvij iz Mehanike tekućina je ujutro u 9.
Ovo je apsolutno najvažniji kolokviji ikad. Dobro, to govorim za gotovo svaki slijedeći kolokvij. Ali vjerujte mi, ovaj je apsolutno najvažniji kolokvij ikad. Počeo sam učiti gradivo za ovaj, očito najvažniji kolokvij ikad, još tamo oko 1. prosinca. Išao sam i kod Sandera s Markom i Dominikom. Naučio sam jako dobro zadatke. Naučio sam teoriju. Naučio sam čak i proklete izvode. Stvarno sam jako dobro savladao gradivo. I svejedno nisam htio spavati noć prije jer, kao, uvijek se može još bolje naučiti.
04:00
Sve sam manje više sve ponovio; treba još učiti, ali ipak se odlučujem odmoriti tamo negdje do 6. Marko je rekao da će on ići normalno spavati pa sam valjda ljubomoran na njegov san. Ležim kraj Crvene Pribadače. Ne mogu zaspati jer sam maloprije popio jednu Guaranu.
05:00
Konačno sam zaspao. Namjestio alarm u 7.
07:00
Ovog dijela se ne sjećam, ali Crvena Pribadača mi kaže da je to bilo ovako – probudio sam se i nastavio kunjati. Ona mi je rekla da se dignem na što sam je ja uvjerio da ionako ne trebam krenuti do 8. Naravno, nisam namjestio alarm u 8 sati.
08:00
Anton spava.
08:30
Anton spava.
08:45
Anton spava.
08:58
Divna se samoinicijativno budi, te budi i mene. OSAM I PEDESETOSAM?!??!? NIJE MOGUĆE!!! ŠTO ĆU SADA?!?!?!?! PAO SAM!!!! GOTOV SAM!!! NE MOGU VJEROVATI!!! KOJI SAM JA DEBIL!!!
09:01
Sabirem se. Donekle. Počinjem skupljati neke osnovne stvari. Ne mogu pronaći šalabahter.
09:05
Divna me uvjerava da bar pokušam stići na kolokvij. Mirim se s time da ne mogu pronaći šalabahter i izlazim iz stana.
09:06
Ja sam jedna specifična vrsta debila. Kolokvij mi počinje za 6 minuta. Ja sam još na tramvajskom postaji, a na pameti mi je i dalje šalabahter.
09:07
Vraćam se u stan i pronalazim šalabahter.
09:09
Ukrcavam se u četvorku.
09:15
Tamo negdje daleko je počeo neki kolokvij. Ne bih znao ništa više o tome reći jer nisam bio tamo.
09:16
Dolazim na okretište Dubrava. Krenem prema taxiju, kad na pješačkom se pojavi beskonačno dugo crveno svijetlo.
09:19
Ulijećem u taxi.
- Križanje Kačićeve i Klaićeve.
- Jel hitno?
- Jest!
Nije pitao ništa više, pravi profesionalac.
09:19-09:28
Ne znam sto je to bilo, ali ja nikad, NIKAD, brže nisam došao od svog stana do faxa. Neki kažu da vrijeme leti kad ti se žuri. Taxist je toliko brzo išao da je prestigao vrijeme. Vrijeme je doista bilo letjelo, ali taxi je letio višestruko brže tako da je izgledalo kao da vrijeme stoji.
09:29
Pred faxom sam. Prošlo je 14 minuta od početka kolokvija. 16 more to go. Dajem čak 5kn više taxistu za smjelu vožnju. Crvena Pribadača me kritizirala da sam cijenu vožnje trebao zaokružiti na 100kn. Sorry, ja 65kn zaokružujem na 70kn. 100kn ću zaokruživati kada budem imao analogne prihode.
09:33
Ulijećem u predavaonu P3.
- Errr...malo kasnim. Mogu ja pisati?
- Znate da ima još 10min do kraja?
- Znam.
09:34
Vadim navrat nanos olovke, gumice, kalkulator i papire.
09:50
Dali mi 5min više pisati. 13/15. GJ ja.
Post je objavljen 25.12.2008. u 22:42 sati.