U 04:30 probudilo me bockanje u leđa. Granica. Napokon izlazimo iz Zambije i ulazimo u Tanzaniju. Jedna od najčudnijih je to granica koje sam u životu vidio. Zambijski imigracijski službenik uopće se ne pojavljuje, već putovnicu pečatira kondukter. Tanzanijski imigracijski službenik dolazi, ali samo toliko da na brzaka pečatira putovnicu, bez da uopće otvara prvu stranicu putovnice na kojoj se nalaze osobni podaci putnika. Okrećem se i nastavljam spavati. Nije lako jer se vlak ljulja kao da će svakog trena iskočiti iz tračnica. Brod na nemirnom moru manje se ljulja od Tazarina vlaka. Onda su tu ona izrazito nagla kočenja i zatim kretanja. Čak i u ležećem položaju u krevetu potrebni su manevri da ne padneš na pod kupea (koji nije nimalo čist jer moja dva zambijska suputnika gotovo sve bacaju na pod, a ono što nije na podu, završilo je kroz prozor).
Doručak napokon nakon dva dana serviraju na Tazari. U Kasami su jučer ujutro ostali najprije bez plina za kuhanje, a zatim i bez hrane. No, do navečer uspijeli su se nekako opskrbiti i večeru su nam servirali o Tazarinom trošku. Ni današnji doručak ne plaćam. Kao ni niti jedno jelo do onog trenutka kada vlak se vlak zaustavi na željezničkom kolodvoru u Dar Es Salaamu. Barem se ovdje Tazara lijepo ponijela.
Za doručkom promatram tanzanijski pejzaž. Potpuno je drugačiji od zambijskog. Dok je u Zambiji teren bio brežuljkast, s tek ponekim otvorenim prostorom, Tanzanija je većinom otvorena dokle podgled seže. Visoke planine su u daljini i poput čuvara stoje nad afričkom nizinom. Puno je tu i mostova preko uglavnom isušenih rijeka. Poneki tunel. Ni mostova ni tunela u Zambiji nije bilo.
A zatim ljudi. Teško koji putnik neće primjetiti da je Tanzanija gusto naseljena zemlja. Sela su na svakom koraku. Ljudi su posvuda. Većina kuća izgrađena je ili od cigle ili, češće, od nabijene zemlje s limenim krovom. Promatram Mbeyu, prvi veći grad na tanzanijskoj strani, u kojoj se vlak zaustavlja na sat vremena radi opskrbe. Dokle pogled seže, na jutarnjem suncu svjetlucaju limeni krovovi. Tanzanija je za trećinu veća od Zambije, ali ima gotovo četiri puta više stanovnika. Ili u slovima – u Zambiji na 752,610 km2 živi oko 10.5 milijuna stanovnika; u Tanzaniji na 943,000 km2 živi njih oko 38 milijuna. Priznajem da ostajem zatečen količinom ljudi na poljima, u selima, na kolodvorima. Većina je toliko siromašna da gdje god stajemo, u Mbeyi, u Makambaku, svugdje nas dočekuju ispružene molećljive ruke. Oni poduzetniji, prodaju na kolodvorima hranu i piće, novine i suvenire. No dok vlak prolazi kroz sela svi nam i mašu. To sam masovno zadnji put vidio u Lesotu i djelomice u Svazilandu. Čini se to kao dobroćudan narod.
Sutra bismo trebali napokon biti u Dar Es Salaamu. Ako Bog da. I ako koji slon ili neka druga živina ne iskoči pred nas jer putem prolazimo kroz nekoliko nacionalnin parkova s mnoštvom divljih životinja.