Oduvijek sam htjela imati usne nasminkane izrazito crvenim ruzem. Osisana kao deblja kopija Vicky aka Beckham, u iscekivanju filma "Sam u kuci" i cinjenice da sam fakat ovaj Bozic sama doma bez bora i kolaca (lazem - pun mi stan cokolada, panettonea i da ne govorim cega), zavirila sam u jednu od majcinih torbica. Malo Chanela, malo Le Clerca, Clarinsa i ne znam cega ne.. iskombinirala sam bar 4 nijanse i sad stojim pred kompom i strah me pogledat se u ogledalo. Pa zasto? Oduvijek sam htjela ta zarko crvena strastvena usta? Bas sam dijete.
No, ima i vece djece od mene. Uvjerila sam se to posljednjih dana a i naucila sam stosta. Vazno je s muskarcima igrati musku igru.
Upoznala sam njega i bila brutalno iskrena : frajer kakvog sam cekala cijelog zivota ili mozda uoblicena slika onog kakav meni treba. Mozda sam naivna al dojam je takav jer koja nebi kraj sebe onog koji je slobodan i pun interesa? Svaka. No, par dana veselja i eto sumnje. Nije bilo druge nego u subotu otici van i druzit se sa Jackom, dobrim drugom aka Danielsom! Kako to biva, uvijek se dogodi da u veselju se dogode jos veselije situacije. Poput? Sretanje covjeka prema kojem ocito moji osjecaji nisu isceznuli i ignoriranje njega istog zbog prijatelja kojeg zbilja dugo nisam vidjela. Good looking frend i malo zavodnickog plesa vodio je opet do mojih zarko crvenih usni. Ignorirala sam i to jer ipak, koji metar dalje stajao je moj Nedostizni junak a ja sam bila djevojcica sto skakuce i stipa frendicu i govori "Ne znam sto sad, trebam li otici, poljubiti ga sto? luda sam". Naravno i on se igrao igrica, malo je kidao nalijevo malo nadesno i nakraju me dosao pozdraviti i poljubiti. Ne, ne u usta ona zarko crvena vec u obraz al nije to bio poljubac ovlas..zastao je. Nisam se mogla otrgnut tom trenutku i ostala sam nijemo stajat a kasnije i pijana slat sms da ga zelim dostici gdje god je otisao.
Nedjelja je bila mamurna i sokantna. Moji su iznenada napustili nas mali grad i prilikom prelaska granice se javili "Greva" ili vam jos jednom bolnica. Ne znaju kad se ni kako vracaju a mene tuga obuzela sto cu u ovo najljepse doba godine biti sama. Sama, kao sam u kuci i Macaulay.
Nisam nista spavala buduci mi Frajer nije dao ikakav znak da me zeli vidjet, sto me rastuzilo. Nisam nista spavala od briga ali i zelje da se spakiram i cim ranije odem iz Metropole i pustim sve negativne osjecaje. Taman sjela u bus, nakon sati trcanja, stize poruka. Frajer, naravno i njegovo razocarenje jer sam otisla bez da sam se javila. Hm..dobro. Cijeli dan sam provela u nekom pokretu i hrani, cini mi se da sam danas pojela delicija za cijeli tjedan i to valjda nesvijesno jer znam da bi me roditelji inace kudili. Brat me izveo u restoran i proveli smo neko vrijeme zajedno. Baka bi htjela kuhati mi ruckove i vecere a valjda sam posljednjeg puta na nekom obroku kod nje bila kad je pred 9 god deda umro. A onda, opet Frajer i kroz chat saznanje da ja moram otic iz Metropole da bi mi se dalo do znanja sto se od mene zeli?! Ni pola sata kasnije, poziv od Nedostiznog. Isprva nelagoda jer mu je ocito subota u dubokom mraku a onda i cinjenica da me se sjetio i da sam mu zafalila i da me bas sad htio cut.
Zarko crvena usta su morala napustit Metropolu da bi sad mogla izustiti "Ah znala sam!" hehe
Post je objavljen 22.12.2008. u 20:01 sati.