Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/maminoprvocudoviste

Marketing

Sretan ti rođendan, tebi koji zaslužuješ da se nakon toliko godina ponovo sjetim!!!

Bila je noc i strašna gužva oko mene
I kroz dim cigareta
Imala sam osjećaj da me netko gleda
Da sam nečija meta
On je sjedio u sebe siguran
I u svoje mjesto
Takav pogled ispod obrva ne vidim često

Iz znatiželje sam zastala
Pamet se odmah s glavom rastala
Kao da je nikad nisam ni imala

Brak što ne valja
I više ne znam šta je bilo
Ni tko je svirao
Bez naloga na pretres već me je dirao

Otada luda sam za njim
Pogledom vučijim.
Otada više nikoga ne vidim... pa ni sebe
Al' odbolovat ću te ja, s čašom tuge u rukama
I sa društvom koje i ne poznajem

Odbolovat ću te ja
Znaš kako čvrsto na nogama
Ali nikad pogled ispod obrva


Više ga nisam nikad vidjela
A kamoli često
Al' kao aureola u onom bircu
Svijetli ono mjesto.

S kog me je on nišanio
Pogledom lako, sigurno
Nišanio, još lakše ranio

E da....
Prošle su godine...i nove donijele svoje....

"Al' kao aureola u onom bircu
Svijetli ono mjesto"

Najgore od svega je to što taj tren ima svoj tron negdje duboko u meni...
Duboko, duboko zakopan...
Ponekad samo... onako kad se, kao slučajno poklope neki rodjendani.... i neki koncerti...i neke pjesme srca...i onda isplivaš tako živ i tako opipljiv... tu u meni... u mom sjećanju!!!
E pa dragi, Sretan ti Rođendan!!!


Znam, da me čuješ, rekao bi: SRETNA TEBI DUŠO NOVA, MENI DOBRA JE I OVA...

Da, i meni je ova čisto dobra!
Ali one prošle...

Nekako spavaju.. i tu i tamo, kad se probude...žedne su...(..dabome vinom, pa nebi valjda mlijekom...reko bi Đole)
i tako žive i tako tako budne!!!

Bila sam..ah..
Pred tobom stoji život, stoji cijeli vijek, 18 ti je godina tek...
...tvoje dječje godine..što mi mogu dati...?...

O da, neke stvari ti jednostavno obilježe život.

Prošlo je puno godina od tada. Ali i dalje vidim tvoju ruku koja me vodi.
Bio si tu kada sam trebala podršku, bio si tu i vjerovao u mene kada više nije bilo nikoga, tko bi to činio!
Bio si tu da kažeš kako dalje!

Kad sam luda i izbezumljena, bio si tu da nađeš najbolje riješenje.

Voljela sam, ma voljela sam sve na tebi! Način na koji se držiš prema meni, to što na očigled imam poseban status! Povjerenje u mene...jednostavno sam voljela to što me voliš!!!
Na neki svoj način...


Kad sam rekla da odlazim...
Vjeruješ li da me je boljelo kao i tebe?


Mili moj! Hvala ti! Hvala na svakom trenu koji i danas živi u meni!
A znam, zaista znam i u tebi ih ima!
I tu ni vrijeme, ni godine, ni stare, ni nove ne mogu baš ništa!!!!
Sve što trebam napraviti je zatvoriti oči, i sjetiti se tvog osmjeha, i tvoje tako žive vjere u mene!

Svako krene svojim putem, i ja krenula...

Greška?

Ne, za sve ostalo nije, ali za NAS???
O da!
Svaki novi početak znači i kraj nečeg što traje!

I mi smo tu završili, barem fizički...jer ono što imamo nemože završiti. Niti nam to itko može uzeti. I neka samo spava, i miruje, dok ga ponovo ne probudi nova slučajnost...i dok se ponovo ne poklope neki rođendani..neki koncerti i neke...



... to su samo prvi znaci, prvi znaci da me sjete, lete mi lete tridesete...




Post je objavljen 21.12.2008. u 22:29 sati.