Dok ovaj post dovedem do kraja
isteći će ovaj neparni datum, kalendarskim zakonima..,
a ja ću na onaj parni koji slijedi
napuniti trideset godina svoga života..,
tek jednu trećinu., prognoziram.
Neću se ljutiti koliko bi trebao.,
biti će to moj poklon samome sebi .,
iako, ja sam enciklopedijski primjerak gubitnika..,
da se baš ne vrijeđam za rođendan.
I u ovih sam trideset godina toliko toga htio reći
da mi sada sve te riječi bježe jedna od druge
jer se ne žele ćuti,
a ja se sa svojim demonom opet tvrdoglavo nadmudrujem,
iako obojica smo drogirani pripravcima zapadnjačke medicine
koji bi nas baš trebali pomiriti.
Mnogi će reći da sam više dobio nego izgubio,
ja ću se s time složiti, kada nastupi razum i skromnost,
ali ipak, priznajem., izbjegavajući hipokriziju da
veliku većinu toga nisam ni zaslužio..,
a i razlog moje ljutnje, koju si neću danas dopustiti
objašnjiva je u pitanju koje si postavljam:
Da li bi se ljutio na Supermena ako ne leti,
a svjestan je da ima moć letenja?
Da, bih..., ali on nije na ovaj dan rođen..,
stoga nema olakotnu okolnost,
a sebi ću oprostiti.., bolest ne voli kada sam prkosan.
Nešto se kasnovečernjeg jazz-a provlači do mojih ušiju,
nisam zadovoljan, ali sve sretniji.,
koliko god miriše na paradoks.
A drugu trećinu svoga života.,
iako sam i u ovoj pobjednik..,
dočekujem spremniji, veći i vjerniji.,
sebi, životu i ljubavi.
.....a onda, iz mog će oblaka
kiša padati samo ljeti, u sitnim kapima.,
obilno u proljetnim noćima da nahrani zemlju i
samo par puta zimi, uz grmljavinu...,
da čovjek osjeti snagu prirode
i da se pod dekom,
uz nekoga toplo stišće.
Post je objavljen 19.12.2008. u 23:44 sati.