Učite od djece.
Kao djeca budite.
I jest, lijepo je kada tako možemo.
Djeca za par minuta prestanu plakati
i zaborave što ih je na plač nagnalo.
Oni se opet smiju i vesele,
tuga je za njih kratkog daha-
do slijedećeg smijeha.
Tako je to kod sretne djece,
djece kakva bi sva trebala biti.
Mnoga nisu, nažalost,
zahvaljujući preopterećenosti roditelja
brigama koje trebaju,
a često i ne trebaju brinuti, ali brinu.
Pa onda zaborave mama i tata
za koga zapravo žive,
jer srcem više ne žive.
Vidiš li oči svoga djeteta,
nasmije li te njegov smješak,
možeš li ti donijeti smješak na lice svog djeteta,
pa onda s njime uživati i u onom zvonkom smijehu,
koji se domom ori dok su djeca mala,
još toliko srdačna?!
Što ih je više, smijeh je ljepši.
Jedno samo dijete usamljeno je.
Veselije je ako rastu bar dvoje zajedno.
I lakše, ma što mi mislili.
Zajedno se igraju, jedno od drugoga uče,
svijet radoznalo zajedno upoznaju,
i to očima srca, koje tako dobro vidi u djetinjoj dobi.
Bog će dati da ima i materijalnog za dvoje i više djece,
samo ako ih odlučiš primiti na dar,
jer sa svakim djetetom stiže i obilje blagoslova.
Kako rastemo,
zaboravljamo biti djeca.
I gubimo one čarobne, radosne poglede na svijet,
sve se manje smijemo,
sve više brinemo,
a trebamo li toliko brinuti?
Zar ne donosi svaki dan i probleme i rješenja i radosti,
toliko radosti,
samo ih trebamo primjetiti,
jer srce zatvoreno u svoju brigu,
zatvoreno je i za osjetiti svu ljepotu
i sva čuda koja sobom donese svaki naš dan.
Pogledaj u oči djeteta.
Pronađi opet dijete u sebi i nasmij se zajedno s njim,
onim grlenim smijehom,
kojim smo se već odavno zaboravili smijati.
Život uopće nije tako crn.
Pogledaj u oči djeteta,
i u njima ćeš pronaći sunce i u sivom i teškom danu.
I svaki je dan jedno malo čudo sa svim svojim ljepotama i tugama.
I svaki je prilika da tvoj korak krene u novom pravcu,
da kreneš životom
u kojemu uistinu živiš srcem.
Pronađi opet dijete u srcu.
Živi opet radošću djetinjeg života.
I lakše ćeš nositi sve svoje terete,
ostvarivati snove i veseliti se onome što ostvariš.
Lutanje i jurnjava više neće biti bez cilja,
i polako će prestati biti lutanje i jurnjava
a postati lagano koračanje sretnijim predjelima života,
stazama kojima će te srce voditi uvijek ka pravom cilju,
makar ponekad i krivudavim putevima.
Samo hodaj,
ponekad zastani i uživaj u prelijepim predjelima,
ponekad pusti i da ti kiša tuge ispere,
pa pogledaj dugu koja se nad tobom rađa,
pogledaj sunce koje opet iza oblaka proviri,
pa onda konačno punim sjajem zasja i srce ti smiri.
Živi srcem!
Neka ti ovo drago djetešce
čiji dolazak ovih dana slavimo
uistinu otvori srce
i učini i tebe i sve tvoje drage
radosnom Božjom dječicom!
Post je objavljen 19.12.2008. u 20:05 sati.