Pregled posta

Adresa bloga: http://blog.dnevnik.hr/imprinting

Marketing

No2: Rainy day please stay.

Prva Plaža. Mjesto koje sam najviše zavoljela za vrijeme moga boravka ovdje. Duga plaža prostirala se pod tamnim mebom koje je uskoro nagoviještao kišu. More je sezalo u nedogled. Visoke stijene što su štršale iz mora izgledaloe su jezivo, ali šuma koja je okruživala Prvu Plažu izgledala je prekrasno. Malo sjevernije šumom, nalaze se prekrasna plimna jezerca. Posjetila sam ih već drugog dana. Njihova ljepota ne očarala. Putem od tamo uništila sam traperica spotičući se o korijenje drveća i veliko kamenje i zaradila sam ogrebotine na laktovim i koljenima.
Sjedila sam na visokom kamenu koji je stršao iz vode. Razmišljala samo o danima koji me čekaju. Prvi dan u novoj školi, novi ljudi koje ću tamo upoznati. Bojala sam se da me neće pihvatiti. Izgledala sam potpuno drugačije od njih. Bojala sam se njihove reakcije kad ugledaju sitnu plavušu, velikih plavih očiju iz New Yorka.
Tamni oblaci sve brže su plovili nebom. Sitne kapi kiše počele su padati. Spustila sam noge u hladnu, vodu i prešla nekoliko metara do tenisica koje su stajale morkom pjesku.Nisam se žurila kući. Željela sam da kiša opere moje misli. Nisam se željela vratiti doma. Koliko god sretna pokušavala biti zbog majke ovaj život ovdje mi se sve više gadio. Rezervat je izgledao prekrasno i donekle mi se sviđao, ali ovdje nikoga nisam poznavala osim Sama i njegove novopečene supruge Emily. Osjećala sam se usamljeno. Dennis je bio predobar prema meni, ali nikada neće moći zamijeniti mog oca. Možda je sav taj osjećaj praznine protjecao od toga što mi fali otac. Mislila sam da nikada neću preboliti njegovu iznenadnu smrt, no shvatila sam da se čovjek mora nositi s određenom dozom tuge, boli, gnjeva... Otkada sam saznala da je stradao u automobilskoj nesreći, moj svijet se srušio. Nikada nisam osjećala takvu bol i tugu. Nisam mogla podnjeti to što nije ostao duže sa mnom, što je otišao tako rano. Tih dana nisam s nitkome razgovarala, čak niti s vlastitom majkom. Sve me podjećalo na njega. Ljuljačka koja se nalazila u parku, moje igračke, čak i moj vlastiti odraz u zrcalu. Izgledala sam poput njega, iste crte lica, iste plave oči, kosa, nos, gotovo sve. Kada sam pogledala u ogledalo jedno vrijeme sam se sama sebi gadila jer sam ja bila ta koja je bila kriva za njegovu nesreću.
Da nije bilo mene možda se ta nesreća nebi niti dogodila,mene i mojih glupih nastupa s klavirom.
Kiša je sve jače padala. Dospjela sam do skretanja na glavnu cestu. Lutala sam bez cilja dok se kiša sve više pojačavala. Krupne kapi kiše padale su po mome licu, kosi, odjeći. Gacala sam po lokvama, a čarape su mi bile natopljene vodom. Nisam marila ni za što. Htjela sam legnuti na mokro tlo, zaspati i ne probuditi se neko vrijeme. Skrenula sam iza ugla, prošla još nekoliko metara, otključala vrata kuće i ušla unutra. Mama i Dennis se još nisu vratili s proslave njihove godišnjice od kad su se upoznali. Mokru odjeću stavila skinula sam sa sebe i bacila u koš s prljavim rublje. U kupaonici otvorila sam vodu da teče i stala pod tuš. Bilo je nevjerojatno koliko mi voda pomaže. Potrošila sam gotovo svu toplu vodu iz bojlera, kad sam izašla iz tuša. Hladni zrak obavio je moje tijelo. Zagrnula sam tijelo ručnikom i popela se na kat do svoje nove sobe. Dennis se vrlo potrudio oko nje. Zidovi se bili obojani u ljubičasto, moju najdražu boju, prozor je gledao na cestu, ali se vidio maleni komadić Prve plaže. Namještaj je bio novi, Dennis je čak zalijepio poster moga najdražeg Disneyjeva crtića, ''Ljepotica i zvjer''. Moje najdraže knjige bile su poslagane po policama. Želio je da se osjećam ugodno. Legla sam na mekani krevet i zatvorila oči.


YOU'LL BE THE THING
YOU'LL BE THE PAIN
YOU'LL BE THE STAR
YOU'LL BE THE ROAD, ROLLING BELOW
THE WHEELS OF A CAR
AND ALL OF THE THOUGHTS, OH GOD
DON'T KNOW IF I'M STRONG ENOUGH NOW
YOU'LL BE THE THING
YOU'LL BE THE PAIN
YOU'LL BE THE
CATALYST


Post je objavljen 19.12.2008. u 00:28 sati.