Zbrka? Oooo da... Vjerujte mi...
Napokon mi sve krene dobro, dobila sam posao, išla sam na put, vidjela sam njega i sve savršeno, al ja osjećam da nešto fali...
Što sad? Tko mi sad remeti moj ˝savršeni˝ mir...
Ne znam, izgubila sam se u polju emocija...izgubila sam u vjeru u ljubav, kao što kaže moje najljepše djevojče s najljepšim osmjehom na svijetu...on su mi ubili tu vjeru! Samo da znate I JESTE!!! Da vas nije bilo sad ne bi prezirala čitav muški rod, ne bih bila kao kamen... samo čekam kišu...želim da padne pa da vidim kako mi se srce lomi, jer nemam suza, ne mogu plakati... Ne želim plakati, ne za vama... Šta mi uopće trebate u životu, da ga učinite gorim?
Možda griješim, al kemija...tu riječ sam ovih dana dosta puta čula...Kemija? Jesam li ju ikad osjetila? Vjerujem da jesam...jel to onaj osjećaj sigurnosti i topline koji te obuzme kad se sjetiš voljene osobe? Vjerujem i u to..., al ne nalazim ga...
Opet se pitam zašto pišem o ljubavi kad znam da ju ne nalazim...a i vjerujem da je ne želim naći...
Kriva sam ti, zašto? Čujem da pričaju, svašta, opet me ˝blate˝, ali ne opterećujem se...ne ovaj put...ko te j..e...dosta mi te... Nikada više... Imaš nju, ne mislim na tebe, a ispada da te i dalje spominjem...a jesi se zapitao što tvoji ˝prijatelji˝ misle o tebi? Gade... samo ću to reć, hvala Bogu što postoji i sve će ti vratiti...ali sve do zadnje trunčice patnje koju si mi nanio...
Sad kad sam jednog rješila, evo malo o drugom... Ne vidim ga, ne čujem...al znam da mu ne vjeruje... Ima razlog, ali što ćeš... ludo, zaljubljeno i slijepo... mene zaobilazi i mogu samo povrijediti NJEGA,..., želim li?
Ne namjerno, ali si ne mogu pomoći...
Tko se snalizi u ovoj zbrci? E a ja ju živim...kad će mi bit dosadno u životu????
Post je objavljen 18.12.2008. u 17:21 sati.