zadnji dan prije odlaska u dubovnik. sutra mi je let.a tako mi je lijepo u ovom stančiću u zagrebu.uopće mi se ne ide dole...sve ocjene su odlične, starci se vesele što dolazim,prijatelji planiraju gdje ćemo za novu,a ja bi se pokrila preko glave toplom zagrebačkom dekicom i spavala,spavala,spavala sve do kraja prvog mjeseca...
umorna sam od ispraznih gluposti, od bezveznih karaktera, sjena a ne ljudi...gdje god pođem, kako god okrenem ,to nije to... sad mi je u glavi jedino to kako ću otići,sređivanje vize i ostala birokracija....i ne želim se predomisliti.
nije to lako,kažu mi.ma čini mi se da je teže ostati, nego otići.
promijenila si se,stalno mi govore. a ja se osjećam kao da ne pripadam tu...da ne pripadam među ljude koje znam cijeli život, ili 5 godina,ljude s kojima sam dijelila školske klupe...svatko je pošao u svom smijeru, pa tako i ja...društvo mjenja ljude,naravno da sam stvorila drukčije poglede na sve...moji izlasci,moje ponašanje,pogled na novac,na ljude otvoreniji su, slobodniji...nikad nisam voljela limite, granice....duboko unutra još sam uvijek ista,samo me vrijeme brusi...
i opet puštam jednu želju.jednu novogodišnju..te se uvijek ostvaruju.
Post je objavljen 18.12.2008. u 12:45 sati.