razvodnjeno more
Kiša pada već danima..
Tuče o prozorsko staklo, klizi ulicama.
Oblaci već dugo skrivaju planinu, sad lagano lijegaju na more.
Cijeli dan traje noć. Tmina.
Sve je prekriveno sivilom i modrinom..
Svjetluca grad pod kapljicama.
Zemlja miriše na ispranost, gliste se rastežu po asfaltu.
Puževi. Plaze uza zid. Rijetki su znali da ih je toliko među zidinama.
I more je isprano. Razvodnjeno, kao loše vino.
Jer dobro vino je šteta vodniti, ono se ispija u cijelosti..
Kad zažeže u grlu, znaš - dosta je. Uzmi jaketu i idi van.
Na kišu. Na ulicu.
Danas nema prolaznika.
Neće ti se nitko podsmjehnuti kad kimneš glavom jednom starom pužu, ili se ispričaš glisti što si joj stao na kraj.
Danas ste samo ti i kiša.
Izdrži još malo..
Post je objavljen 17.12.2008. u 18:54 sati.