Zato jer možete. Ne zato jer imate pametne ideje i konstruktivne zamisli, živopisnu maštu i stvarno ste talentirani za pisanje, stvaranje glazbe i tomu slično, jer uvijek će se tu naći netko da vas spusti i prozove vaša piskaranja sranjem a vas budalama željnima pažnje, imitatorima ili jednostavno- lošima.
Dakle, pišite blog zato što možete. Jer vas na poslu rijetko kada netko uistinu sluša i doživljava. Jer kada dođete doma, dešava se otprilike isto- susrećete se s umornim ljudima koji vas primjećuju i doživljavaju jednako kao što doživljavaju frižider ili recimo, štednjak. Kada izađete vani ne znate što biste rekli drugima jer se osjećate otuđeno i bezvoljno. Kada sjednete pred TV i pokušate pogledati nešto, teroriziraju vas debilnim reklama, agresivno-paranoidnim vijestima i zastrašujućim ispovijestima, šokantnim priznanjima i teškim sudbinama. Kada kliknete na naslovnicu blog.haera zapljusne vas val osrednjosti i taštine, baš kao i na fejsbuku.
Tu i tamo se nađe netko nadobudan pa počne palamudit protiv trendova kao što su blogovi i fejsbuk/majspejs s neslavnim pokušajima analiziranja svih korisnika istih, dok sami najfanatičnije koriste iste ali valjda i dalje ne dobivaju pažnju za kakvom cijelog svog života očajnički žude. Ne obazirite se na njih, njima je sve više-manje sranje. Isto bi tako palamudili protiv telefona ili radija, da su rođeni prije; to su tzv. grintave babe. Kada se, avaj vama, bacite u diskusiju sa takvim ljudima možete shvatiti da oni jako vole kontrirati samo da bi kontrirali i diskutirati samo da bi diskutirali- jer nemaju pametnijeg posla i jer, recimo, ne dobivaju dovoljno. Zaključite sami čega to ne dobivaju.
Dakle, kako smo svi žrtve medijskog terorizma i preslabi da isključimo TV, trpimo izdrkavanja političara i intelektualaca, zašto ne bismo mi malom krugu ljudi priuštili naša emotivno- egzistencijalna izdrkavanja na adresi blog.hr? Zašto bi to trebalo imati neku vrijednost? Ako pola svijeta čita Paola Coelha, zašto bi se običan mali prosječan čovjek morao suzdržavati od pisanja svojeg bloga? Nizašto. I neka piše kako je neobičan, velik i natprosječan. Što je loše u tome da svi na blogu budemo kao Zaphod Beeblebrox (- a da se tako ponašamo u stvarnom životu lijepo bi se uklopili među vladajuće...)? Život je ionako prekratak.
Post je objavljen 16.12.2008. u 14:48 sati.