"Vječni Galilejac": Pastiri i mudraci (2)
Pastiri bijahu jednostavne duše, koje nisu ništa znale o svjetskoj politici, ništa o svjetskoj umjetnosti, ništa o svjetskoj književnosti. Nijedan od njih nije mogao recitirati ni jedan redak iz Vergila, premda bi se jedva našla obrazovana osoba u Rimskom carstvu koja ne bi nešto znala o njegovoj poeziji. Do njihovih polja i u njihov jednostavni život nije nikad dopro glas o skandalima na razbludnom Herodovu dvoru, oni nisu nikad čuli o učenom Gamalijelu, koji je sjedio u hramu brojeći sedamdeset (puta?) sedam godina.
Širok svijet javnog mišljenja nije znao za njih, jer oni nisu ništa značili za progres ljudi i naroda. A ipak ovi jednostavni pastiri, čiji su prvi kraljevi bili pastiri, znali su dvije vrlo važne stvari: Boga iznad svojih glava i ovcu do svojih nogu. A to je znanje bilo dovoljno tim jednostavnim dušama, i te noći, kad je nebo bilo tako sjajno da se rastvorilo i iz njega provalilo radosno pjevanje, navijesti jedan anđeo:
Onaj, za kojim su oni bez daha čeznuli i očekivali ga, rodio se sada među običnim ljudima u prostoj štali u sasvim običnom, malom gradu Betlehemu.
I pokupivši pastiri jedine od stvari koje su poznavali, malo janje, donesoše ga i položiše do nogu one druge jedine "stvari" koju su poznavali, a to je Bog neba, koji dođe na zemlju kao janje, ubijano od početka svijeta. Pastiri napokon nađoše svoga Pastira.
(nastavlja se)
Post je objavljen 16.12.2008. u 00:31 sati.