Marketing
Jedan očenaš ...da bude Božić..
...Pa ipak dolazim do Tebe...i krišom Te pitam;
Jesi li Ti doista taj koji ima doći...?
..Jer da drugoga čekam, ne znam, a i kasno je...
...a i zima me hvata....
...Treba mi Tvoja riječ koja spašava...
Zatalasale se ovih dana obale moje duše...
...Zapljusnuše je neki valovi boli...nadošli s nekih bližnjih obala...
...Zateče me snaga te boli...koja ne mine..
....ma koliko vremena prošlo od njenog rađanja..
Voljela bih ...da znam pronaći riječi...čiji bi odjek izbrisao suze...
...voljela bih da moj zagrljaj može utihnuti jecaj...
...a ništa od svega ne mogu dotači...premale mi ruke...preslab zagrljaj...
...Gledam Ženu...koja tek preda mnom otvara tu ladicu boli...
...gledam je trenutak iza toga...dok se javlja na telefon...kao da prije toga plakala nije...
...gledam kolače...koje je napekla za Božić...
...gledam sobu koju je uredila za dolazak kćeri...
...svuda uokolo po tri anđelića i jedan križ...
...Tri anđela...tri kćeri....i križ...njen suprug ...kojeg više nema s njom...
...slušam o prošlom došašću...kada su zajedno isčekivali dolazak Isusov...
...i dolazak kćeri iz Zagreba...kada je ona mijesila kolače...a on pomagao pjevajući adventske pjesme...
...čitam pismo ...koje joj napisao nakon rođenja najmlađe kćeri...
...Najdraža...znaj da sam uvijek s tobom...u boli i radosti...
..Danas je još jednom radost posjetila naš dom...
...jedan novi život...jedan mali čovjek dan nam je da ga izvedemo na put...
..k Bogu...i.znaj ...da sam najsretniji čovjek i nimalo nisam razočaran što je kćer...baš naprotiv..
...ljubim te ....
.gledam snimku proslave diplome srednje kćeri...niti tri mjeseca pred njegov odlazak...
...Radost i sreća pršte na sve strane....soba odjekuje smijehom...sačuvanim od zaborava...tek dostignućem tehnike....
..pričamo o Smislu...o Cilju...pričamo o prolaznosti ovog vremena...o Vječnosti...
...sve zvuči tako blijedo što kažem...kao da jačina čežnje za Njim...potiskuje Nadu u vječnost...u Susret...
...A ...opet...gledam tu ženu...briše suze ...odbacuje jecaj....i govori...
..Čitavi život molila sam da pomažem napuštenom Isusu...
...i sad mi se daje...nudi mi se da nosim sa Njim križ...
..ovaj križ nije samo moj...ja vjerujem da pomažem i Isusu nositi križ...kako sam uvijek željela.....i znaš...svako malo...zastanem pred ovim križem na zidu...i govorim mu neka čini s ostatkom mog života što želi...
...Ali ... bojim se tako ovog Božića...
....hoću li moći sačuvati taj Božić...hoćemo li ga uopće moći dočekati u svojim srcima.....jecaj prekida rečenicu...ali znam o čemu razmišlja...
...Oni nisu bili prosječna obitelj...oni su bili Sveta obitelj doista...u čijem središtu je bio Krist...povezani na najdublji mogući način....
...diže glavu ...kao da pogađa moje misli...i govori...
...ja sam doista ćutjela da je naš brak dostigao zrelost...puninu...
...Marinko je došao do vrhunca svoje zrelosti...i ispunio zadaću...
...a mene je Bog još ostavio da dovršim svoje poslanje ovdje...
...i zato zatomljujem sebe...zato želim ostatak sebe...potpuno darovati Isusu...
...neka mi bude...kako On kaže...
...Govori ...koliko joj znače moje molitve...a ja posramljena u sebi ...mislim o njihovu siromaštvu...
...govori kako svima...koji je pitaju treba li nešto ovog Božića ...kaže...
...molite za nas...da izdržimo...da sačuvamo Božić...onakav kakav je bio u našem domu nekad...izmolite makar očenaš za nas....
...Vratih se kući sinoć kasno...
...i nakon što se zahvalna Bogu privinuh uz onog...za kog toliko zahvaljujem u posljednje vrijeme....pomislih...
...što bih još trebala vidjeti...što doživjeti...kakvim se svjedočanstvima oboružati...
...da shvatim što je vjera...i što je evanđelje života...
....vjera...kad ogole grane...i kad kao sasušeno drvo živiš samo od sjećanja ...na dane kad je Netko natapao zemlju na kojoj rasteš...i kad živiš za mladice...koji trebaju posljednje kapi koje čuvaš u sebi...da bi rasle...i da bi nastavile život ...
.
Post je objavljen 15.12.2008. u 12:01 sati.