u kristalnoj tišini
čujem te
kroz mnogo zvukova
glasovi su blizu
a opet raspoznajem tvoj
jer on mi se smijao
kada nikoji do sada.
pričaš mi okrenutih leđa
javiš se rijetko
a dubina me zove
veže mi kravatu oko vrata
kao i dno ove boce.
Post je objavljen 10.12.2008. u 17:56 sati.