Sami odlučujemo o tome hoćemo li drugima dopustiti da vladaju našim osjećajima. Kad to dopustimo, dobrovoljno se odričemo osobne odgovornosti za svoj razvoj. No, odluka da se osjećamo onako kako se doista želimo osjećati, odbijanje da popustimo drugima, oslobađa, uzdiže i hrani.
Kad dopustimo da nas netko naljuti, odlučili smo toj osobi posvetiti pozornost, pa nestaje namjere da učinimo ono što treba učiniti. Srdžba nas posve preplavi i zaustavlja svaki rast i mogućnost davanja našeg doprinosa. Kad izaberemo ljutnju, gubimo osobnu moć kreativnog razmišljanja i akcije. O tome tko smo odlučuje predmet naše srdžbe.
Post je objavljen 08.12.2008. u 15:20 sati.