Plesale smo zajedno, jer nismo imale nikakav drugi izbor u mjestu i u lokalu u kojem nismo poznavale nikog drugog. Tek malo kasnije smo shvatile da je to klub za lezbijke.
Nasmijale smo se i počele razgovor o toj tabu-temi. Vidjele smo da su tamo sasvim normalne djevojke i žene, pa samo se opustile i uz razgovor započele ples, a naše ruke su zauzele prirodniji položaj, a mi smo se zagrlile u plesu. Nakon nekog vremena smo se opustile, prešle na "ti" i na nešto intimnije teme. Pošto se kroz razgovor sve više provlačila tema žena, upitala sam Lauru:
-"Jesi li ikada poljubila ženu?
-"Jesam, nekada davno, još u školi."
-"Tako sam i ja, znale smo se malo ljubiti u srednjoj školi jer nismo imale dovoljno dječaka, pa samo poljupce razmjenjivale i isprobavale međusobno."
Obje smo se nasmiješile.
Nakon još nekoliko martinija spontano smo u plesu naslonile obraze i glave jedna na drugu. To nam je godilo, posebno zato što je prostorija bila prohladna, a mi smo bile lagano odjevene. Tijela su nam se približila i dodirivala sve više, a meni je na kraju, gotovo nesvjesno, pobjegao poljubac u Laurin vrat.
Nekoliko sekundi kasnije Laura je uzvratila lagani dodir usana na moj vrat. Iako je bio lagan, u meni je probudio snažne tople osjećaje. Plešući dalje, počela sam Lauru gledati na neki drugi način. Drugačije sam osjetila njene ruke na svojim bokovima i leđima. I ja sam počela pažljivo istraživati rukama Laurina leđa, pod prstima sam osjetila njen grudnjak, njeno toplo i nježno rame.
Pomalo sam smogla hrabrosti i počela sam ju milovati laganim i jedva osjetnim pokretima po leđima. Nekoliko trenutaka kasnije osjetila sam iste takve sramežljive dodire po svojim leđima. Tad sam shvatila da nam se grudi cijelo vrijeme dodiruju, smjestile smo ih jedna drugoj nekako između, tako da kad sam ih pogledala mogla sam vidjeti četiri dojke u nizu.
Instinktivno smo se još više stisnule jedna uz drugu, povremeno bi osjetila njena bedra na svojima. Njeno tijelo bilo je tako ugodno toplo, pa sam se još više naslonila na nju. Iako je glazba između pjesama na trenutak utihnula, mi nismo prestajale plesati.
Pod laganim utjecajem martinija, iz naših opuštenih i spontanih umova nestale su sve prohibicije koje nam je nametalo društvo. Ponašale smo se onako kako nam je to naše tijelo i duša govorilo. Ni sama ne znam koja od nas je prva utisnula poljubac u obraz one druge.
Bio je to poljubac kao među rođacima, ali nama nije imao isto značenje. Odjednom su nam se usne približile i ovlaš dodirnule, a isto to smo ponovile minutu kasnije, samo je ovaj put trajalo duže, usne nam se dugo nisu odvajale. Postepeno se taj nježni površni dodir pretvorio u pravi francuski poljubac, da bi se na kraju strasno ljubile u nekom čudnovatom i neočekivanom zanosu.
Kad su se upalila svjetla i označila kraj plesne večeri, obje smo se probudile iz nekog polusna i nekako se začudile što radimo jedna drugoj u zagrljaju nasred plesnog podija.
Nervozno smo se nasmiješile jedna drugoj i pribrale se, pokupile svoje stvari i krenule u hotel. Nikoga od naših kolega nismo srele jer je ponoć već prošla i oni su vjerojatno već bili u hotelu.
U taksiju smo sjedile svaka na svom sjedalu, distancirane jedna od druge uz tek pokoji komentar o Londonu u kasne noćne sate. Nakon dolaska u apartman kratko smo se dogovorile koja će prva u kupaonicu i otišle svaka u svoju sobu.
Takvo ponašanje bilo mi je smiješno, pretvarale smo se kao da se ne poznajemo i kao da među nama te večeri nije bilo ničega. Obje smo bile nekako posramljene našim dotadašnjim ponašanjem.
Kasnije sam sama u svom krevetu još dugo osjećala dodir Laurinih usana na svojim, dodir njenih grudi na mojima i njenih ruku na mojim leđima. Još uvijek sam imala osjećaj da je njeno tijelo još uvijek u mojim rukama. U tom zanosu sam i zaspala.
Post je objavljen 06.12.2008. u 00:59 sati.