Ubrzo nakon što je facebook grupa "Stegnite vi svoj remen bando lopovska" osnovana, objavio sam nekoliko komentara, upozoravajući na tendenciju nacionalističke populističke desne retorike, koja jako podsjeća na retoriku Miloševićevog "događanja naroda" i "antibirokratske revolucije" u Srbiji 1986-1989. (ja sam ga već tada nazvao oblikom "nacionalnog socijalizma"), dok bi trenutnoj situaciji mnogo više odgovarala retorika Narodnog pokreta "Otpor" koji je rušio Miloševića 1998.-2001. (narodni, a ne nacionalni - parlamentarna demokracija, ljudska prava, pluralizam). To je međutim zanemareno, a mene su, kako se na pollitika.com izrazio bloger jedinohrvatska (jasno vam je koje je političke orijentacije!), organizatori prosvjeda "otkantali". (Tj. nisu me pozivali na sastanke.) Način odlučivanja, naravno, pokazuje dileme ovakvog ad-hoc pokreta: inicijatori nastoje ostvariti čvrstu kontrolu, sve ide iz jezgre koja onda izabire pouzdanike. Nije to problem kad se radi o organizaciji jednog događanja, koje se ne organizira "demokratski" - organizator ima pravo zadržati kontrolu i birati suradnike - ali može postati problem ako se produlji kao dobar način političkoga rada.
Ipak, grupa koja na organizaciji prosvjeda radi sada je jako heterogena, ima i snažno lijevih tendencija. Većina, naravno, polazi od slabo artikuliranog socijalnog i moralnog osjećaja nagomilane frustracije i ne brine o ideološkoj artikulacije, oko koje se pjene intelektualci. No do raskola će vrlo brzo doći. (Frustracija je socijalna, ali jaka je tendencija nacionalističke artikulacije. Osim Miloševića, sličan je obrazac naravno Tuđmanov 1989.-1990., kad je on izražavao nacionalnu frustraciju.)
Evo, desna nacionalistička struja se već organizira u udrugu/pokret i buduću stranku "Nacionalni demokrati". Tu je naravno i parola "okupiti Hrvatske građane svih političkih opredjeljenja", ali to je uobičajena fraza nacionalističke desnice ("svi pripadnici Nacije na okup - osim izdajnika!" - a izdajnika ima mnogo: vragovi svih boja, smutljivci, mutikaše i prodane duše... - slično kao što su njihovi parnjaci na ljevici okupljali "radnike, seljake i POŠTENU inteligenciju" - mnogo ima ljudi kao ja, koji spadaju u "nepoštenu" inteligenciju na koju se obruše obje grupe ekstremista). Stranke "Nacionalni demokrati" postoje u više zemalja, svuda su krajnje desno krilo, u Njemačkoj na granici legalnosti.
To je inicijativa "mladih snaga", koje pokušavaju oporaviti krajnju desnicu, koja je doživjela teške poraze i rasulo na izborima unutar HDZ-a (Ivić Pašalić) i zatim na parlamentarnim izborima 2003. i 2007. (stranka "Jedino Hrvatska" doživjela je potop). Tu postoji slobodan prostor u spektru političke ponude: desni glasači glasovali su još 2007. uglavnom za HDZ slijedeći trenutnog vođu, bez obzira što ih je izdao nakon dolaska na vlast. Glavaševa stranka ide u tom smjeru, a u cijeloj Hrvatskoj postoji potencijal da nacionalistička stranka dobije 10 do 15 posto glasova - kako uostalom biva i drugdje u Europi. Naravno, prikupiti te glasove neće biti lako - gloženje oko vođa klasični je problem desnice (kao što je gloženje oko ideja problem ljevice).
Neminovno, organizirat će se i ojačati i ljevica, tijekom slijedećih godina. Također, i "građanska" (liberalna) opcija će se organizirati, nastojeći možda koristiti populističku retoriku da bi ojačala (to je vidljivo u ovoj tendenciji da "gospodarstvenici" - koja blesava riječ! - stvaraju svoje nezavisne liste).
Vlada, naravno, baš i neće tako brzo pasti. Govorim o analogijama, npr. s pokretom "Otpor", oni su se borili dvije godine a represija je bila daleko jača nego što je u Hrvatskoj danas moguća. Analogije naravno mogu odvesti i u krivom smjeru. Mi danas ipak imamo sustav koji poštuje formalnu demokraciju daleko više, nego što je to bio slučaj s Miloševićevim režimom. Druga analogija, u pokušaju razumijevanja onoga što Hrvatskoj treba i što će se događati sliljedećih godina, jest akcija "Čiste ruke" u Italiji, koja je u prvoj polovici 1990-ih dovela do raspada sustava političkih stranaka.
Ja ću na prosvjedu svakako biti. Tu se javlja nova socijalna energija, za koju postoje određene šanse da se usmjeri u konstruktivnom smjeru - ne politički lijevo ili desno, imam na umu nešto veće, "meta-političko": ka deblokadi paraliziranih socijalnih potencijala - nešto što ne uspijeva već skoro tri desetljeća, od vremena kad je Milka Planinc 1982., kao predsjednica vlade, objavila da je Jugoslavija u ozbiljnoj ekonomskoj krizi.
Ona energija i nade, koje su se pobudile u svim područjima društvenoga života u doba prethodnog prevrata 1989.-1990., brzo su prigušene ustrojavanjem novog autoritarnog režima. Stvorena je nova država, ali autoritarni sustav je ostao, vladajući diskurs iste šeme (samo se mijenja par nosećih pojmova - "Hrvatska", umjesto "Jugoslavije", "HDZ" umjesto "SKJ", "hrvatski narod" umjesto "radnička klasa"...). Odlično se sjećam kako su se brzo nakon travnja 1990. pobuđene nade ispuhivale, kako su "odbori stranke" preuzmali kontrolu od "komiteta partije", održavajući, usprkos formalnoj parlamentarnoj demokraciji u biti isti model vlasti - vidi dolje: ono što je Josip Županov zvao "partijsko-državni kompleks".
Jedan značajni zbornik, koji je po mom sudu vrlo dobro oslikao tu krizu paralize, koja u bitnom i dalje traje, objavljen je u izdanju zagrebačkog "Globusa" 1986. pod nazivom "Kriza, blokade i perspektive". Čitam članak Janeza Jerovšeka "Mobilizacija ili deblokada društvenih potencijala" i vidim, koliko je aktualan. Usput - u Sloveniji su ova upozorenja Jerovšeka, Rusa, Stanovnika i ostalih zaista bila ozbiljno prihvaćena i Slovenija je mnogo napravila na deblokadi potencijala.
Veljko Rus je na savjetovanju sociologa u Portorožu u studenome 1983. izrekao važnu misao, prema kojoj u nas glavni problem nije mobilizacija intelektualnih i radnih potencijala nego njihovo oslobađanje (deblokiranje). (...) Kada kažemo deblokada, mislimo na socijalni sistem i njegova strukturalna svojstva. Blokade su u sistemu, a ako i jesu u čovjeku, očituje si kao blokade u sistemu.
Janez Stanovnik je tvrdio da naš glavni problem nije otplata dugova; to su inovacije. Hoćemo li se i kako ćemo se izvući iz ekonomske i društvene krize ovisi o tome da li ćemo riješiti problem inovacija i stvaralaštva.
Citira Josipa Županova (također jedan od autora u tom zborniku - hrvatski sociolog, jedan od najvažnijih tadašnjih "krizologa", odnosno kritičnih intelektualaca), koji je objašnjavao kako tadašnji politički sustav ima dva prilično različita segmenta. Prvi je sistem socijalističke demokracije (samoupravljanje i delegatski sistem), drugi je pak sistem "diktature proletarijata", Županov ga naziva "državno-partijski kompleks".
Vrijednosna karakteristika prvog segmenta je demokratičnost, dok je vrijednosna karakteristika drugog segmenta autoritarnost.
Drugi sistem, pisao je Županov, dominira. (Međutim, zaista je i onaj prvi, demokratski, postojao, neki demokratski procesi jesu postojali, iako nisu dominirali! Danas je popularno sve svoditi samo na komunistički mrak i diktaturu.) Lako je vidjeti koliko je to aktualno i danas, iako smo maknuli ono "socijalistička" ispred "demokracija"! S druge strane, autoritarni "državno-partijski kompleks" - s dominantnom stranaka i sudjelovanjem političkiih elita drugih stranaka djeluje vrlo slično kao i tada (a ono bitno što se dogodilo 1990. jest da je ojačao, jer je HDZ stekao legitimitet, koji je SKH tijekom 1980-ih izgubio) - donekle formalno pluraliziran unutar sebe, ali strukturalno u bitnom isti - i tada su postojale grupacije posebnih interesa unutar SKH i SKJ, a danas, HDZ = SDP več je široko privhaćena parola.
Svojstvo je sistema da selekcionira vodeće kadrove pretežno na osnovi "negativne selekcije". (...) Postojeći kadrovski mehanizam proizvodi osrednjost (prosjek), koja se postepeno snižava.
Slijedeće obilježje sistema jest njegov institucionalni gigantizam i institucionalni perfekcionizam. (...) Institucionalni gigantizam djeluje vrlo polako, niskom efektivnošću i visokom entropijom.
Pa onda o ekonomskoj krizi
Nerealnom smo vrijednošću dinara, kapitala i proizvodnih tvoraca toliko dugo sebe zasljepljivali da smo upali u dugove koje ne možemo podnijeti.
Stavite "kune" umjesto "dinara"... I ajde još jedna rečenica za kraj:
Stvaralaštvo i inicijativnost u jakoj su korelacijiskoj vezi s omogućavanjem sontana i nekonforman ponašanja.
OK; dovoljno za jedno rano jutro, neplanirano pisanje. :) Danas i sutra je znanstveni skup o 1918. godini u Hrvatskom institutu za povijest, koji želim pratiti. Sutra pak počinje znanstveni skup "poprišta neoliberalizma" u sklopu "Operacije grad". Navečer, nakon te teorije - vraćamo se u 2008. i na ulice. :) A u subotu - obilježavanje Svjetskog dana borbe protiv klimatskih promjena.
Post je objavljen 04.12.2008. u 17:19 sati.