Blantyre je najstarija europska naseobina u Malaviju iako na prvi pogled tako ne izgleda. Škotska je crkva ovdje osnovala svoju misiju 1876. godine, a nazvala ju je prema malom selu u Škotskoj u kojem je rođen David Livingstone. Iz misije se s vremenom razvio grad. Blantyre je danas najvažniji grad Malavija s oko 550,000 stanovnika, ali nije i glavni grad ove zemlje. Tu titulu nosi Lilongwe koji namjeravam posjetiti pri kraju mog putovanja po Malaviju. U cijeloj zemlji živi oko 13 milijuna stanovnika. Površina Malavija je 118,484 km2 što čini Malavi jednom od najgušće naseljenih zemalja Afrike. To sam primjetio još jučer, ali i danas šetajući po Blantyreu. Posvuda su ljudi, a mnoge žene s malom djecom u improviziranim nosiljkama na leđima samo su dokaz da u Malaviju ne postoji natalitetna politika i da broj stanovnika raste nezamislivom brzinom.
Rekao sam da Blantyre ne izgleda poput najstarijeg grada u Malaviju. Centar grada je Viktorijina Avenija, ne baš jako dugačka, ali veoma uredna. Ovdje se nalazi nekoliko nebodera u kojima se uglavnom nalaze sjedišta malavijskih banaka ili nekih kompanija. Tu je i nekoliko jednostavnih trgovina poput supermarketa, knjižara, kafića, a ono što mi odmah upada u oči jest to da većinu drže doseljeni Indijci. U vrijeme diktature Hastingsa Bande, koja je trajala od proglašenja tadašnjeg Nyassalanda neovisnim od britanske krune 1964. godine pa do 1994. godine kada su održani prvi demokratski parlamentarni i predsjednički izbori u povijesti Malavija, Indijci su bili progonjeni i mnogi su bili prisiljeni prodati svoje trgovine i vratiti se u Indiju. Danas su se očito vratili. Dok čekam vizu u imigracijskom uredu u Blantyreu, par Indijaca također pokušava rješiti svoju radnu dozvolu. Dok oni trebaju čekati nekoliko dana, moja je gotova u sat vremena. Ugodno sam pročavrljao s imigracijskim službenikom i odlazim još malo protegnuti noge po Blantyreu. Nema se ovdje Bog zna što raditi. U gradu je nekoliko kolonijalnih zgrada, ali većina je moderna gradnja. No, za mene je najvažnije da se napokon nalazim u kakvoj takvoj civilizaciji. Uzimam matolu i odlazim do Chichiri shopping centra, udaljenog desetak minuta od centra Blantyrea uz cestu koja vodi za Limbe. Limbe je nekad bio poseban grad, ruka na srce s još manje stvari za zabaviti se u njemu od Blantyrea, ali brzorastući Blantyre je progutao Limbe i danas se Blantyre i Limbe nalaze pod istom administracijom.
Chichiri je najveći, i zapravo jedini moderan, shopping centar u Blantyreu, ali malen, s tek nekoliko trgovina, restorana i Shoprite supermarketom. Nakon pola sata već sam natrag u Blantyreu.
Opskrbljujem se malavijskim kwachama jer ne znam gdje ću sljedeći put imati priliku naići na bankomat. Ovdje u Malaviju bankomat dnevno može po kartici izbaciti maksimalno 20,000 kwacha što i nije loša stvar jer je najveća novčanica ona od 500 kwacha (20 kuna). Imati 20,000 kwacha znači imati 40 novčanica od 500 kwacha! A te su petstotice i malo većih dimenzija!