Ma mislim na kaj ona mene natjera. Na sumamedu sam, oči mi krvave i jedva škiljim na jedno oko dok mi slina curi iz svih otvora na glavi, al kad sam pročitala beljezgarije od seke levant morala sam urgirat i napisat ISTINITU verziju sastanka veselih pljoskica održanog u subotu.
Sastanak je bio dogovoren u 17.00 na parkingu ispred vemila. Tog sam se jutra probudila u 3 i ne samo to, nego sam natjerala svoje suputnice da se i one dignu kako bi došle u Zagreb oko 16.30. Tako i bi. Otišla sam po seku fulvus pa smo skupa krenule na mjesto sastanka. Tamo su nam se ubrzo pridružile skaska, levantica i gostujuća blogerica Nisam ja odavde. Lornica je kasnila jer je htjela pješke doć iz Šestina pošto je na sebi imala novu obleku pa je htjela da ju svi vide.
Krenusmo tako nas 5 žena prek semafora, jedna ljepša od druge, ljudi su trubili, blicali, mahali, al nama to nije bilo ništa strano. Mislim čovjek se navikne.
Kad smo se pojavile u restaču tamo je već bila neka fešta, valjda u povodu našeg dolaska. Konobarica je već sve znala, tj. znala je da samo ja pijem sok, a ove pijandure truse po šljivovici. Tak da je samo mene i Nisam ja odavde došla pitat što ćemo.
Nakon prve runde skaska se počela skidat i vikat da joj je zvučnik preglasan pa je na njega bacila grudnjak. Levant je zapalila lulu i zagledala se u daljinu nekako sjetno. Fulvus je veselo pjevala kao i uvijek, a Nisam ja odavde se uplašila i gledala kako će pobjeći od nas. Mislim ne krivim ju i ja sam prvi put htjela pobjeć.
Nakon druge runde čuo se glazbeni marš i ušlo je dvadeset (20) članova simfonijskog orkestra HRT-a. Svi iz restača su se okrenuli prema vratima i pljeskali nakon čega je uplesala Lorna u divnoj narodnoj nošnji. Ona jadna kak joj na poslu stalno rikava net nije skužila da je dreskod Dan republike, a u to ne spada narodna nošnja, no naša je Lornica baš čeče ma kaj obukla.
Nakon treće runde skaska je već razbila zvučnik, naručila pjesmu od Zečića na koju je počela plakat i razbijat čaše. Levant se naglo razbudila i počela vikat UBIT ĆU FRIZERKU PA NISAM TU BOJU HTJELA! Fulvus je pjevala sve glasnije, a Lorna je plesala i dizala suknju. Nisam ja odavde više nije mogla izdržat pa je rekla da mora ić tatu nekam vozit. I otišla. Ja sam za to vrijeme naravno razmišljala o smislu života i u glavi radila proračun za sljedeću godinu kako bih rvacku izvukla iz banane.
Onda je došlo vrijeme za jelo. Nije mi bilo jasno zakaj je skaska inzistirala da nam se donesu po dva tanjura kad je sve stalo na jedan. Nakon jela počela je trpati tanjure i beštek u svoju torbu i rekla CURE, AK ZASVIRA NA IZLAZU SAMO TRČITE I NAĐEMO SE KOD AUTA. Srećom nije zasviralo.
Rastale smo se na parkingu, a gdje drugdje kad levantica ne zna drugačije. Novi sastanak za tjedan-dva. Njega se najviše bojim jer kad se nađemo prije Božića piju više nego inače.Svaki im je razlog dovoljan.
Eto ovo je bio samo kratak osvrt na sastanak kako ne biste slučajno povjerovali levantici, sad idem šusnut treći sumamed, zaslinit šesnaestu jastučnicu i šlus.
Post je objavljen 01.12.2008. u 20:07 sati.