Oduvijek sam tezila razlijevanju tinte. Kao dijete ona me veselila dajuci mi oblike koje sam promatrala zacudjeno. Uvijek sam voljela drzati nalivpero i njeznim potezima ispisivati stranice a sad se pitam jesam li jedina cudakinja koja pise njime?
Oduvijek sam voljela one dobre stare navike. Mogu satima sjediti pred kompjuterom, zuriti u stranice i citati novosti trazeci licemjerno kakvu tragediju koja ce me odvuci od vlastite. Uvijek sam voljela citati novine a sad se pitam jesam li cudakinja sto ih kupujem kad ih besplatno gledam na internetu?
Oduvijek sam voljela glazbu. Mogu satima sutke sjediti i slusati tonove kako se preplicu i ispreplicu i smiruju me. Uvijek sam smatrala da ukus u glazbi govori mnogo o ljudima a sad se pitam jesam li cudakinja sto sam to ikad smatrala?
Cudakinja sam, bar u sadasnjem svijetu i okolini. Usamljena i nista vise. Idalje nisam tuzna vec placem samo od srece kad cujem glas majke i procitam mail oca. Jedna od dobrih starih navika su i pisma koja volim a mi smo ih mnogo izmjenili tijekom godina...
Cini mi se da je moj zivot poput one "pisem pismo, tinta mi se proli.."..
Post je objavljen 30.11.2008. u 15:42 sati.