Nije da izlazim van vikendom i tulumarim, no sjediti doma i ubijati imunitet antibioticima, umjesto ugodno brbljati kod frendova, nije baš zabavno.
Naime, nakon šest primljenih anestezija/inekcija moj zub koji-se-treba-maknuti van, još uvijek se nije umrtvio, dok je preostala polovica lica bila totalno neosjetljiva na promjene u okolini. Nakon i drugog pokušaja vađenja zuba zbog nepodnošljivog kontinuiranog bola od kojeg je bila disfunkcionalna polovica moje čeljusti, a ja sam zvučala ko Fuflo-Fuflić, odlučila sam ipak trovati se konjskim antibioticima dok se upala ne smiri.
Danas bi kao bol trebala biti osjetljivo manja, no ja sam ipak posegnula tokom dana za dva bombončića protiv bolova pinki boje, zvanih neofen.
Sada sam u poluležećem položaju na kauču ispred telke, i dok moj dragi napeto gleda Jackie Chana (koji mi više nije toliko napet zbog broja repriziranja), ja u mraku nabadam po tipkovnici svog laptopa, i to mi je vrhunac današnjeg dana. Svakih dvanaest sati ubacim 1-gramski konjski bombončić u svoje grlešce i čekam da mi upala prestane kako bi mi teta zzzzzz-zzzzzzz moga oteti još dva pohabana zubića iz moje čeljusti. Nakon te radnje će mi oteti oko 3 tisućice kuna za četiri ganz nova zubića, i svi ćemo biti jako sretni i zadovoljni. Ona zato jer će popraviti svoj predbožićni budžet, a ja zato što mogu plakati do mile volje i svima kao izgovor navesti moj prazan novčanik.
Nadam se da vam je vikend ugodniji nego meni! Još malo i odoh ja na spavanac...
Post je objavljen 29.11.2008. u 23:01 sati.