Pregled posta

Adresa bloga: https://blog.dnevnik.hr/martainblack

Marketing

Pozdravljam i sipam inspiraciju nakon nekoliko mjeseci...

Ponovno sjedim nakon nekoliko mjeseci u zvuku, no ovaj put ne sama. Samnom je Ivana, draga djevojka 11 godina starija od mene.
Razumije me, potpuno me razumije... Dok duboko zadirem u osjećaje koji me
trenutno tište poput bolova, bez pitanja između progovara: "Potpuno te razumijem". Možda bježim od svega i tražim izlaz na krivi način, no ni tada njenog razumijevanja nije manjkalo. Sjedimo tako pričamo i slušamo glazbu koja je tamo bila puštena. Sviđa mi se ovdje, ali da je bar glazba malo glasnija- kaže Ivana. Smijem se....
Gledam ljude oko sebe, osluhnem vrata se otvaraju...
Nisam mogla vjerovati, svojim očima. Vidjela sam prijateljicu s kojom se
nisam vidjela više od pola godine, na koju često mislim.
Ivana izgleda da mi uljepšavaš dan- moja pomisao, no
ipak nisam mogla vjerovati da je napokon vidim, bijah iznenađena, ne znam
bih li taj osjećaj nazvala dragošću ili srećom, rekla bih nostalgija.
Popričale smo na brzinu, govorila sam ubrzano i dalje iznenađena.
Vraćam se za svoj stol ponovo s Ivanom, no i dalje gledam u smjeru one djevojke...
Na kraju htjedoh malo prošetati, Ivana me prima za ruku.
Odlazim od stola, ona djevojka za mnom.
Zagrlila me tako čvrsto da me to nagnalo da pustim Ivaninu ruku.
Grlile smo se dugo i čvrsto kao mala djeca.
Po prvi put u životu nekoga sam grlila u stojećem položaju s obje ruke.
Pokusat ću vratiti stara prijateljstva, moram...Moram u tome uspjeti. Unatoč svemu vratit ću sve na staro kada prođe neko vrijeme, jer nije vrijedno da to sve ugasne samo tako.....


I za kraj evo teksta jedne pjesme, nerma dugo otkad sam je čula no
nekako mi je prirasla srcu i pjevam riječi gotovo svaki dan:

Cold Snap- Nikada

Bol iz očiju mojih i dalje teče.
Vidim slike sramotne, sivih... krvavih anđela.
Brojim korake crnih, nasilnih valova.
Zavidim svim prognanimm, smaknutim dušama.

Pustit ću da zvijezda pada, plakat više ne trebam.
Samo je ona sjala sad neće više nikada.

To što mislim, ne govorim, šutim, tiho patim
pišem da ne zaboravim
kišu i dugu bez sunca.
Pokušavam pobjeći, uzeti sva živa srca,
tonem i gušim se u vama besmrtnima...

Pustit ću da zvijezda pada, plakat više ne trebam.
Samo je ona sjala sad neće više nikada.

A sad pogledajte se...
Pogledajte se...
Što se to ovdje događa??
Što se to ovdje događa??
Pogledajte se!!!
Pogledajte se!!!
Ne zatvarajte oči, ne okrećite leđa.
Što se to ovdje događa?!!!

Pustit ću da zvijezda pada, plakat više ne trebam.
Samo je ona sjala sad neće više nikada...

Image and video hosting by TinyPic






Post je objavljen 29.11.2008. u 20:43 sati.