U svijetu prepunom svakojakih užasa, patnji i ratova, ostalo je još malo neokaljanih vrijednosti. Jedna od njih je i žena. Često tlačena i ponižavana, a najveća vrijednost svemira.
Na rubu Velike slane pustinje, dijete se rađa u mukama. Bez tople vode, sterilnih medicinskih instrumenata, lječnika i babice. Ženi u Sad-u ili razvijenim zemljama Europe teško je to i zamisliti, pa ipak i ona sama rađa u mukama.
Žena u muslimanskim kulturama često je samo predmet. Nema nikakvih prava. Odgojena je da bude sluškinja muškarcu za kojeg će se udati. Nije li to neskriven šovinizam?
U povijesti žena je bila ratnica bolja od muškarca, princeza i kraljica. Nakon toga nepravedno su joj zanemarena prava. A žena može. Ona je hrabra i ponosna. Njene suze dodiruju srca, njene ruke tješe.
U boli tiho rađa svijet i riješava misterije.
Može biti u isti tren ratnica, žena, djevojčica, tužna i nasmiješena.
Novovjekovna je žena u pravima relativno ravna muškarcu. Ona uči i zna. Drži tri od četiri kuta doma. Savršenija je nego ikada.
Kasnije nastavim, idem baki jest kolače:).
Post je objavljen 29.11.2008. u 14:43 sati.